Nastavno na uspješan članak “Prav(n)a strana letenja s dronovima u Hrvatskoj“, u kojemu smo objasnili letenje s dronovima u Hrvatskoj, koji dobrim dijelom više nije aktualan zbog promjene pravila na razini Europske Unije (kolokvijalno to zovemo EASA pravilima), u nastavku ćemo pokušati objasniti kakvo je stanje što se tiče legalnog letenja dronovima (i drugim RC modelima) u Hrvatskoj – kako za domaće, tako i za strance (čak i ako su unutar EU).
Na početku ćemo navesti dva najvažnija izvora na kojima detaljno možete saznati se o aktualnim pravilima za dronove koja se primjenjuju sa 31.12.2020. godine, a to su:
- EASA: https://www.easa.europa.eu/domains/civil-drones-rpas
- CCAA: http://www.ccaa.hr/letenje-dronom-98073
Mi nećemo ulaziti u detalje cijele priče, jer je tematika poprilično široka, ovisi o konkretnom dronu, Vašoj konkretnoj situaciji i potrebama letenja, no htjeli bismo napomenuti kako CCAA redovito dopunjuje odgovore na često postavljanja pitanja (FAQ), te Vas pozivamo da prvo provjerite da li je na Vaše pitanje već odgovoreno. Nećemo prenositi ni prevoditi jasno napisana pravila, jer ih i sami možete pročitati u izbornom obliku, nego ćemo Vam prepričati najvažnije detalje koje biste morali znati (ukoliko ih već ne znate), kako biste bili sigurni da je Vaše letenje sa dronom u Hrvatskoj u skladu sa svim relevantnim zakonima (EASA pravila su samo jedan dio te priče), odnosno – legalno.
EASA i snimanje iz zraka
Prvo, pa najvažnije. Nova pravila ne utječu na hrvatsku specifičnost da nitko ne smije iz zraka snimati cjelokupni teritorij, neovisno za koje potrebe (hobi ili profesionalno), osim ako se radi o pravnom subjektu koji je registriran za takvu djelatnost, te u većini slučajeva mora dobiti i suglasnost Državne geodetske uprave za takvu vrstu snimanja, te objavu tako snimljenog materijala – Uredba o snimanju iz zraka.
Pojednostavljeno, kao privatna osoba i pravna osoba neregistrirana za djelatnost snimanja iz zraka (fotografija ili video), ne postoje iznimke po kojima biste legalno mogli snimati, a samim time ni objavljivati tako snimljen materijal. Velika većina trenutno dostupnog materijala koje kruže bespućima Interneta su snimljene i objavljene nelegalno. To odgovorno tvrdimo i stojimo iza takve tvrdnje. Ako svi to rade, onda znači da mogu i ja? Iako se često susrećemo sa takvim pitanjem, na njega postoji samo jedan ispravan odgovor – ne. Otprilike kao i vožnja po autocesti brzinom većom od 130 km/h (cca. 154 km/h, ukoliko uključimo toleranciju mjernih uređaja). To što nekim pojedincima uspije da se godinama voze kršeći ovaj propis, ne znači da je samim time to i drugima dozvoljeno, jer nije ni njima. Samo što još nisu naletjeli na policijsku kontrolu.
“Rupa”, koja to nije, je Članak 5., koji u stavku I. navodi slijedeće: “Ciljano snimanje iz zraka izdvojenih lokacija i građevina koje se obavlja isključivo za potrebe vlasnika, odnosno korisnika može se obaviti sustavima bespilotnih zrakoplova bez odobrenja za snimanje iz zraka“. Vrlo često se ovo tumači da vlasnik/korisnik sam može snimati sa svojim dronom svoju kuću, livadu, poslovni objekt – što je pogrešno. U Članku 4. jasno je navedeno tko smije snimati iz zraka: “Snimati iz zraka državno područje Republike Hrvatske mogu pravne i fizičke osobe registrirane za djelatnost snimanja iz zraka pri nadležnim tijelima država u kojima imaju poslovni nastan, nakon pribavljenog odobrenja za snimanje iz zraka.”.
Da ne ulazimo u daljnje rasprave, ovakva pravna situacija je u najmanju ruku “zanimljiva”, a brojni su vlasnici dronova zbog navedenog već prodali svoje “igračke”, jer su legalisti i ne žele imati probleme sa zakonom, a s obzirom da legalno nikako ne mogu snimiti i objavljivati iz zraka, dron im kao takav ne treba.
Pravila su jednaka za sve na razini EU
Iako je to temeljna pretpostavka EASA pravila, u praksi kod nas to nije tako (a dijelom ni u nekim drugim članicama EU). Od očekivanja da će jednom registrirani pilot drona iz Hrvatske moći jednostavno letjeti u npr. Portugalu ne drži uvijek vodu. Veći problem je sa EU državljanima koji žele letjeti kod nas sa svojim dronovima, a možda i najveći problem imati će oni sa najmanjim dronovima, na našem tržištu najtraženiji su DJI Mavic Mini i Mini 2. Prema EASA pravilima, za te dronove potrebno se registrirati kao operater (iako su lakši od 250 g, imaju ugrađenu kameru) … i to je to. Nažalost, nije.
U Hrvatskoj, morate položiti ispit A1/A3 kako biste legalno mogli letjeti s njima, a pored toga, dron mora imati važeću policu osiguranja (iako se prema nekim drugim EASA pravilima ta polica zahtjeva za dronove teže od 20 kg), kod nas je malo drugačije. Svaki dron koji obavlja letačku operaciju (a od kojih je najočitija snimanje iz zraka, neovisni da li se za to prima naknada ili ne), mora biti osiguran sa ispravnom policom osiguranja, a koja mora biti usklađena sa direktivom EU 785/2004.
Ukratko – ukoliko ste npr. iz Slovenije, gdje za DJI Mavic Mini 1 ne morate polagati ispit i ne trebate osigurati Vaš dron, ako ćete samo tako doći u Hrvatsku i letjeti sa dronom kao doma, VI zapravo letite nelegalno, bez obzira što EASA pravila omogućavaju lakše letenje unutar granica EU. Oprezno s time i raspitajte se na vrijeme!
Obaveza registracije operatera, odnosno pilota
Za dio ljudi, ove definicije su pomalo zbunjujuće, jer se uglavnom radi o jednoj te istoj osobi. Recimo da se danas kupili svoj dron. Vi ste s time postali operater drona. Ukoliko ćete taj dron i koristiti, Vi ste i pilot drona. Ukoliko taj dron posudite susjedu, on je pilot drona, no Vi ste i dalje operater. Ukoliko Vam je i dalje zbunjujuće, probajte na ovu situaciju gledati kao na vlasništvo motornog vozila i vozačku dozvolu.
Naš savjet, bez obzira koji dron imate (uključujući i FPV dron, jer i on ima kameru) je da se registrirati kao operater dronova, te da položite najmanje A1/A3 ispit. Navedeno će Vam omogućiti bezbrižno letenje u Hrvatskoj u većini situacija (za neke druge trebati će Vam A2 kategorija ili nešto od posebne kategorije).
Tu dolazimo do jednog problema, a to je polica osiguranja. Ona je obavezna prilikom registracije operatera, jer bi dron trebao biti osiguran. Podsjećamo, samo ukoliko se njime vrše letačke aktivnosti, no naša CCAA je složila proceduru koja Vas neovisno o Vašim namjerama s dronom traži da im dostavite broj police osiguranja. Bez toga, nećete se moći registrirati kao operater drona. Dakle, možete riješit ispit, ali letite sa neregistriranim (i neosiguranim) dronom. Pojednostavljeno – letite nelegalno (kao da se radi o neosiguranom motornom vozilu s kojim idete u promet). Malo vjerojatno da će FPV-ovovci pohitati osiguravati svoje dronove, kao i većina hobista, ali kod nas je tako i za sada nema naznaka da će se to mijenjati.
Ali ja koristim dron igračku, zašto bi ga morao registrirati?
Vrlo vjerojatno dron koji koristite nije igračka, jednostavno. Da bi neki dron bio igračka, on mora sukladno relevantnoj EU direktivi biti kategorizirano kao dron. Ukoliko negdje na kutiji, u uputama, deklaraciji i sl. stoji navedeno nešto poput “this product is not a toy“, tada niste nabavili igračku. Vlastito tumačenje/percepcija da je nešto igračka ne znači da je ona doista igračka u formalnom smislu.
DJI Mavic Mini, Ryze Tello, kao i neki drugi, imaju kameru, koja je jedan od ključnih elemenata sukladno EASA pravilima zašto je takav dron obavezno registrirati (a u Hrvatskoj i osigurati, što se tiče CCAA).
FPV dronovi, iako je njihova kamera “letna”, također trebaju biti registrirani sukladno relevantnim pravilima. Kakav će biti odjek na tržištu, teško je predvidjeti – smatramo da će navedena pravila dijelom doprinijeti povećanim nelegalnim letačkima aktivnostima, jer je na neki način onemogućeno jednostavno uključivanje u zračni prostor.
EASA pravila omogućavaju slobodno letenje
Ovo je jako široko tumačenje i nažalost pogrešno. EASA pravila ne zamijenjuju postojeće zone zabrane letenja, najveću dozvoljenu visinu od 120 metara za letenje dronovima (ili manje, ukoliko se leti u kontroliranom zračnom prostoru). Zračni prostor i dalje je pod kontrolom HKZP-a, te je preporuka da se svi operateri registriraju i kod njih, kako bi korištenjem AMC infrastrukture mogli transparentno koristiti zajednički zračni prostor.
Ovo se odnosi i na domaće i na strance, ukoliko želite letjeti izvan okvira, odnosno na visinama iznad 120 metara ili iznad 50 metara unutar kontroliranog zračnog prostora (ili bliže aerodromima nego je to dozvoljeno i sl.). Svima možemo preporučiti korištenje AMC mobilne aplikacije, kako biste lakše mogli pratiti realno stanje zračnog prostora na Vašoj lokaciji (ili lokaciji na kojo želite letjeti), kako bi se izbjegle neželjene situacije (ukoliko neznanjem uletite u zonu u kojoj je trenutno apsolutna zabrana letenje za sve letjelice, sami ste si krivi).
Nadlijetanje skupine ljudi
Ovo je jedan specifičan pojam na kojemu je po novim EASA pravilima posvećeno dosta pažnje, a radi se o “kliznoj” klasifikaciji, koja ovisi o prostoru na kojem se leti. 100% točnu definiciju još nitko nije uspio postaviti, jer je sve relativno, no radi se o sljedećem: ukoliko letite sa dronom gdje su ljudi, oni su uključeni ili neuključeni pojedinci. Ako se radio o nekom snimanju, pretpostavka je da su svi direktno uključeni upoznati sa time i ulaze u kategoriju uključenih pojedinaca. Obližnji promatrači koji iz neposredne daljine promatraju što se radi, mogu postati neuključeni pojedinci, ukoliko Vi neplanirano ili nekontrolirano letite blizu njih.
Kako bi se rizik za takve osobe sveo na minimum, EASA je zabranila letove iznad skupina ljudi. Ukoliko bismo uzeli primjer neke livade i 10 gusto zbijenih ljudi, oni ne bi bili skupina ljudi, jer se u slučaju pada drona na njih oni mogu razmaknuti (naravno, ukoliko ih na vrijeme uspijete upozoriti). Da biste to mogli, dron bi trebao biti u Vašem vidokrugu (VLOS), a to je ovisno o dronu nekakvih 200-600 metara od Vaše lokacije. Ukoliko sa dronom letite da je izvan Vašeg vidokruga (BVLOS), tada letite izvan okvira otvorene kategorije (u kojoj su podkategorije A1-A3 za dronove) i letite nelegalno.
Ako bi dronom letjeli iznad autobusnog stajališta gdje je istoh 10 ljudi, to bi se moglo smatrati skupinom ljudi, jer su dosta ograničeni u mogućnostima izmicanja putanji drona u slučaju nepredviđene situacije. Koncerti i utakmice na otvorenom (parkovi i stadioni) su definitivno zabranjene lokacije za letenje s dronom, tj. nadlijetanje, jer se ljudi gotovo nikako ili doslovno nikako ne bi mogli razmaknuti u slučaju da dron pada na njih.
To ne znači da Vam je apsolutno zabranjeno tako letenje s dronom – ukoliko imate takve želje i potrebe, možete položiti dodatne ispite u okviru posebne kategorije, jer Vam otvorena kategorija letenja to ne dozvoljava.
A1, C2, posebna kategorija … ?
Prema EASA pravilima, sa slovnom oznakom Ax počinju kategorije letenja, slovne oznake Cx rezervirane su za kategoriju dronova, dok su posebna i specifična kategorija priča za sebe koja većinu hobista ne treba brinuti. Što, gdje i kako, najbolje je rezimirano u prezentaciji koju je izradila EASA, a naša CCAA prevela na hrvatski jezik. Topla preporuka da proučite cijelu prezentaciju, no za potrebe ovog dijela, počnite sa slajdom #11 – sve je nacrtano i objašnjeno.
Na tržištu još nema Cx certificiranih dronova, a da li će postojeće dronove proizvođači uspjeti retrogradno certificirati, to još nije poznato (tehnički je moguće, no pitanje je izvedivosti, cijene, legalnosti itd.). Važan detalj je da se svi postojeći dronovi smiju koristiti u prijelaznoj kategoriji iduće dvije godine, u prilagođenim A1/A2/A3 kategorijama, no uz određena ograničenja (dobro čitajte i usporedite razlike gdje će moći letjeti npr. novi A2 dron kad dođe na tržište u odnosu na aktualni “A2” dron, a po isteku prijelaznog razdoblja samo u A3 kategoriji – no, moći će se i dalje letjeti sa “starim” dronom).
U ovom trenutku još nema Cx dronova na tržištu
Kada će oni postati dostupni, a to bi trebalo biti u idućim mjesecima, uz kupljeni dron, prodavač Vam je obavezan izdati i informativni letak koji prema kategoriji drona navodi koje su Vaše obaveze što se tiče letenja drona – od registracije, polaganja ispita itd. Ovaj korak je do sada nažalost izostao, zato je popriličan broj novopečenih vlasnika zatečen kada od nekoga saznaju da ipak neka pravila postoje i da se sa dronom ne smije letjeti svugdje, a još manje da se sa njima nešto smije snimiti i objaviti u Hrvatskoj (osim ako to riješite na neki od opisanih načina)
Sam ne mogu modificirati dron da izbjegnem registraciju?
Ne. Neki ljudi došli su na ideju da npr. DJI Mavic Mini-ju uklone gimbal sa kamerom, pa bi time dobili dron koji ima dobre performanse u letu, ali bez uređaja koji snima i prenosi sliku, a samim time, ne bi za takav uređaj postojala obveza registracije. No, takve modifikacije nisu dozvoljene, odnosno prihvaćene u kontekstu EASA pravila. Na isti način nije moguće sa dronova uklanjati bilo kakve “viškove”, da bi njihova težina bila manja kako bi dron ušao u nižu kategoriju. Nove Cx oznake dodjeljuje proizvođač za dron koji mora biti i ostati takav kakvog ste ga dobili.
Kod samogradnji (uključujući i FPV dronove), priča je nešto složenija – mogli bi se voditi u C4 kategoriji, gdje su i ostali RC modeli, no sa njima smijete letjeti samo u ograničenim lokacijama (letenje u gradu, parkovima i slično je strogo zabranjeno), a pored toga, jasno je navedeno da letenje korištenjem FPV naočala zahtjeva da pilot drona ima pomagača, koji će imati neposredan pogled prema dronu – spotter.
Što u slučaju da dolazim izvan EU?
Kao i svi ostali, uzimajući u obzir dron koji koristite, morate se negdje registrirati kao operater. Ovo negdje, odnosi se na prvu zemlju članicu u kojoj namjeravati letjeti sa dronom – u našem slučaju, recimo da dolazite u Hrvatsku. Ovisno o kategoriji drona, potrebno je položiti i ispit(e) kao pilot drona. Pored navedenog, trebate se pridržavati i ostalih pravila (osiguranje drona, snimanje iz zraka sukladno važećoj Uredbi itd.). Nakon toga ste u istom položaju kao i EU državljani.
Individualna tumačenja ostavite za sebe …
“Na mene se to ne odnosi jer ne letim komercijalno.“, “Sa svojim Phantomom letim na svojoj livadi iza kuće, zašto bi ga registrirao i osigurao.“, “Letim kao i do sada, jer ionako nitko ne provjerava dronove.” … i slične konstrukcije nemojte širiti svojim prijateljima i poznanicima, jer niste u pravu. Barem budite korektni i uputite ih na nova pravila, a tko će ih se i kako pridržavati, prepustite individualnoj odgovornosti.
Pravila su podložna izmjenama i dopunama, no trenutno je sve pokriveno – ono što nije, vrlo vjerojatno ulazi u posebnu ili specifičnu kategoriju letenja.
Facebook komentari