U dosadašnjoj praksi ne jednom smo imali priliku susresti se sa starim računalima. Slobodna procjena je da je staro računalo svako iznad 5 godina starosti, jer je u tom vremenskom periodu već došlo do promjene barem jedne generacije računalnih komponenti (ako ne već i dvije), te najmanje jedne generacije najkorištenijeg operativnog sustava Microsoft Windows.
Korištenje računala starijeg od 5 godina ne znači nužno da je isto potrebno odmah zamijeniti, no u prosječnom uredu (koji može biti u ne-ICT tvrtki, javnoj instituciji ili ustanovi i sl.) gdje se računala koriste do njihove prisilne zamjene, najčešće nakon većeg kvara ili provođenja nabave koja će riješiti nekoliko novih računala odjednom, pretpostavka je da jednom kupljena računala neće biti nadograđivana u hardverskom smislu. Odnosno, ono što je jednom kupljeno koristi se do kraja životnog ciklusa.
Ovo znači da će razvoj softvera učiniti svoje te će računala sve sporije “vrtiti” softver. Drugim riječima, za prosječne aktivnosti biti će potrebno sve više vremena (počevši od vremena podizanja operativnog sustava, pokretanja osnovnih uredskih aplikacija i sl.). Malo po malo, iz dana u dan, korisnik računala trošit će sve više vremena čekajući na računalo, koje bi trebalo biti podrška u radu, a ne opterećenje.
Iako je moguće i preporučljivo da se operativni sustav s vremenom reinstalira (kako bi se sve posložilo “iz nule”), ovo osvježenje samo će djelomično poboljšati brzinu u radu, jer je korišteni hardver i dalje onaj koji ste imali kada ste računalo nabavili i pripremili za rad. Nabava novog računala obično kod korisnika rezultira iznenađenjem brzinom u radu u odnosu na starije računalo, jer se s vremenom osoba navikne na sporiji rad, s obzirom da ga nema s čime usporediti. Kada se to promijeni, odmah je vidljiva pozitivna reakcija, jer se više “ne mora čekati satima kako bi se Internet otvorio”.
Računalo koje je nabavljeno prije 5 godina za 5.000 kn i računalo koje možete nabaviti danas za 5.000 kn nisu ni približno ista računala (iako je nabavna cijena ista). U međuvremenu je došlo do razvoja hardvera, pada cijene hardvera, te danas dobijete puno bolje računalo u smislu performansi u odnosu na “isto” računalo od prije 5 godina.
Što se događa u slučaju kvara računala?
Ne ulazeći u sve moguće kombinacije kvarova, za potrebe ovog članka razmatramo takav kvar kada se računalo ne želi uključiti pritiskom na gumb za uključivanje (bez da se išta dogodit na ekranu ili da se operativni sustav pokreće, ali se stalno “ruši”). Ponekad zbog softverske greške (npr. upravljački programi), češće zbog hardverskog kvara (neispravno napajanje, kvar na matičnoj ploči, RAM memoriji i sl.) koji će onemogućiti podizanje operativnog sustava ili uopće uključenja računala. U svakom slučaju, kvar koji je uglavnom teže otkloniti prosječnom uredskom korisniku i računalu je potreban serviser (koji možda neće otkloniti kvar u roku nekoliko minuta) i može se računati na to da se bez računala bude do kraja dana ili čak i nekoliko dana/tjedana.
U okviru redovnog poslovanja, najgore što Vam se može dogoditi ukoliko ovisite o računalu je da se njime ne možete služiti zbog kvara. To znači da su Vam podaci nedostupni (osim u slučaju mogućnosti pristupanja sigurnosnoj pohrani, na mrežnom disku, centralnom serveru, cloud usluzi i sl.). Otklanjanje kvara traje, a ovisno o specifičnim okolnostima kvara, može i potrajati. U slučaju da je cijelo računalo pod jamstvom (a ne samo pojedine komponente, kada je računalo sastavljano, a ne nabavljeno “po dijelovima”), morate na servis predati cijelo računalo, a ne samo spornu komponentu. Radi jamstva, kvar se mora precizno detektirati i tek po odobrenju možete dobiti popravak, zamjenu ili novo računalo “u cijeni”. I pri tome možete biti bez konkretnog računala i nekoliko tjedana.
Do podataka na disku koji se relativno lako može izvaditi iz velike većine računala (uz barem osnove alate pri ruci), kako biste pristupili podacima na njemu, potrebna Vam je eksterna HDD ladic, ili ubacivanje diska u drugo računalo (uz pretpostavku da imate rezervne SATA i kablove za napajanje). U slučaju 2.5″ diska (ili danas češće SSD-a), isti bi bilo moguće ubaciti i u prijenosno računalo, no rijetka su takva koja imaju mogućnost spajanja 2 diska (npr. HP zBook i slična workstation serija prijenosnih računala).
Drugim riječima, gotovo smo sigurni da niste spremni za takvu situaciju – niti imate rezervno i spremno barem jedno računalo u slučaju da treba uskočiti u takvoj situaciji, a niti imate rezervne dijelove, ladice, kablove i ostalo kako biste vrlo brzo mogli pristupiti podacima. Sve navedeno se može nabaviti u lokalnoj IT trgovini, no rijetko kome je ona dostupna u nekoliko minuta hoda, nego je nerijetko na drugom kraju grada.
Gdje je tu starost računala kao problem?
Ne treba se zavaravati da će starije računalo raditi bolje od novog ili novijeg (ukoliko se uspoređuje ista cjenovna kategorija). No veći problem je u dotrajalosti komponenti koje otvaraju prostor za neočekivani kvar, obično u situacijama kada ga najmanje očekujete i trebate (različiti rokovi za dostavu dokumentacija i sl.). Korištenje starijih računala otežava Vam zamjenu pojedinih komponenti, zbog “smjene generacija” i pitanje je tko će na lageru imati istu ili barem približnu RAM memoriju, matičnu ploču pa čak i procesor koji trenutno ima Vaše računalo u kvaru. Drugim riječima, i sama mogućnost za popravak Vam se uvelike smanjuje sa starosti računala, jer je dijelova sve manje, a nerijetko su i skuplji (vjerovali ili ne) od aktualnih.
Iz perspektive podataka na disku, manji je problem ukoliko imate kvar na svim ostalim komponentama tako dugo dok je HDD/SSD koji koristite kao jedinicu na kojoj su smješteni Vaši podaci ispravan. Ukoliko dođe do kvara na njemu, dio podataka ili nerijetko i svi podaci mogu biti nepovratno izgubljeni. Iako postoje tehnike spašavanja podataka, nema tog sustava i opreme koja može jamčiti 100% povrata izgubljenih/nedostupnih podataka. Ukoliko imate Važne podatke, trebali biste imati sigurnosne kopije – iz naše prakse, rijetki su slučajevi kada je to odrađeno u cijelosti i kada su previđene sve moguće situacije (gubitak podataka zbog kvara, vanjskih utjecaja, krađe, virusa i sl.).
Kod starijih čvrstih diskova (HDD-ova) u slučaju kvara, jedan od prvih simptoma koji bi trebao pobuditi sumnju u njihovo stanje je “klikanje” ili “škljocanje” u radu, koje se povremeno (ili cijelo vrijeme) može čuti. Disk u toku rada, ukoliko je ispravan, ne ispušta takve očite zvukove. Korisnici takve stvari ignoriraju, najčešće zbog neznanja, a disk se sve više oštećuje (glave i cilindri) dok ne dođe trenutak potpunog mehaničkog zastoja. Kod SSD-ova takvih zvučnih signala nema koji bi mogli ukazati na kvar, no postoje softveri s kojima se može testirati stanje diska, u smislu brzine čitanja/pisanja, brzine pristupa podacima i sl. iz kojih se može zaključiti u kakvom je stanju disk.
Koliko vremena se može izgubiti prije nego se računalo popravi/zamijeni?
Možemo dati slobodnu procjenu temeljenu na dosadašnjim iskustvima u sličnim situacijama. Pretpostavimo da je došlo do kvara na čvrstom disku, te je potrebno spasiti podatke. Ukoliko je samo to problem, potrebno je disk izvaditi iz računala, ubaciti u vanjsku ladicu, pokrenuti softver za povrat podataka, a ovisno o kapacitetu, to može potrajati satima. Nakon toga, pronađene datoteke potrebno je kopirati na drugi ispravan disk (koji ima adekvatan kapacitet). To također može potrajati i nekoliko sati.
Nije uvijek nužno izvaditi disk iz računala, postoje softveri koji mogu raditi bez operativnog sustava, a koji omogućavaju rad sa diskom u matičnom računalu, ali to nije predmet ovog članka.
Ovisno o uspješnosti spašavanja podataka (te da li je iste uopće bilo moguće spasiti na opisani način ukoliko je disk čitljiv), ukoliko je sve spašeno, dovoljno je samo ubaciti novi disk u računalo i ono je spremno za rad (ukoliko ste dobro pratili, to je već jedan potrošen radni dan). No, ukoliko je to bilo nemoguće ili djelomično uspješno (npr. spašena je dokumentacija, ali ne i podaci koji bi omogućili rad operativnog sustava), potrebno je instalirati operativni sustav i sav prateći softver i upravljačke programe. Te na kraju prekopirati spašene podatke. Ovo može oduzeti još jedan cijeli dan.
Prethodno je teorija, ukoliko potrebne dijelove i uređaje imate pri ruci. Ukoliko je nešto tek potrebno nabaviti (npr. novi čvrsti disk), ovisno gdje Vam je najbliža IT trgovina, tu možete izgubiti koji sat. Uz najbolju moguću volju, najčešće se radi o 2-3 radna dana, koliko će proći prije nego će se korisnik moći vratiti svojim redovnim aktivnostima na računalu. Bez obzira i da ima drugo računalo spremno za rad, ukoliko na njemu nema potrebnih podataka (ukoliko nisu na drukčiji način dostupni, kao što smo ranije već opisali), dolazi do zastoja u radu.
Procjena troška
Pretpostaviti ćemo da na računalu koje će se uskoro i prikladno pokvariti (za potrebe našeg članka) trenutno postoji 50 GB poslovnih podataka koje ne bi bilo dobro izgubiti, odnosno koji bi uvijek trebali biti dostupni, neovisno o ispravnosti računala. Jedna od vatrogasnih mjera može uključivati nabavku USB stick-a kapaciteta 64 GB, čija je tržišna cijena oko 100 kn s PDV-om. Korištenjem besplatnih softvera, moguće je imati sigurnosnu pohranu na stick-u svaki dan, bez većeg napora od strane korisnika.
U slučaju da ste propustili uložiti tih 100 kn, a dođe do kvara i neposredne dostupnosti tih podataka, izgledan scenarij je da ćete prvo trebati nabaviti vanjsku ladicu za Vaš postojeći disk. Ukoliko se radi o standardnom 3.5″ čvrstom disku (kakvi su se većinom ugrađivali u stolna računala), cijena vanjske ladice sa napajanjem (3.5″ diskovi ne mogu raditi samo na USB napajanju od 5V) je oko 150 kn s PDV-om.
Ukoliko je na disku nastao kvar koji će onemogućiti njegovo vraćanje u računalo, ali je ipak moguće povratiti podatke nekakvim demo softverima, trebati će Vam novi disk adekvatnog kapaciteta (klasični ili SSD), a u cijene variraju – mi ćemo reći da je potrebno uložiti još 250 kn za novi SSD disk (kapaciteta 240 GB). Držeći se iste polazne pretpostavke, neće biti moći raditi kloniranje starog diska na novi SSD disk, što znači da će biti potrebno instalirati operativni sustav i sve aplikacije, upravljačke programe i dr. prije nego se poslovni podaci prebace na novi disk. Ukoliko nemate vlastitog informatičara koji to može odraditi, računajte na nekoliko radnih sati, i trošak od npr. 500 – 1000 kn s PDV-om. Samo kako biste moglo ponovno raditi na “istom” računalu. I pri tome izgubiti najmanje nekoliko sati zbog nedostupnosti (a možda i koji dan, ovisno o brzini realizacije spašavanja podataka i migracije na novi disk).
Tu smo cjenovno već na 1000 – 1500 kn (a mogli ste uložiti samo u USB stick-a da biste mogli imati pristup podacima na nekom drugom računalu). Ukoliko je potrebno ozbiljnije spašavanje podataka sa diska (u slučaju većeg mehaničkog kvara), možete računati na trošak od nekoliko stotina, pa do nekoliko tisuća kuna (u rijetkim slučajevima i mnogo više), “samo” kako biste mogli ponovno doći do Vaših podataka sa računala (koji će u tom slučaju vjerojatno biti razbacani po mapama, tipovima datoteka i sl.), što će prouzrokovati glavobolje jer se nećete moći snaći u novoj strukturi mapa i datoteka (moguće je da će sve biti vraćeno, ali neće biti strukturirano, pogotovo ako je datotečni sustav zakazao).
Drugim riječima, sve ono što ste do sada izbjegavali uložiti u zaštitu Vaših podataka Vam se skupo vraća u jako kratkom roku. O ovoj temi već smo pisali prije gotovo 2 godine: “Prevencija gubitka digitalnih podataka jeftinija je od njihovog gubitka“.
A brzina u radu?
Novije računalo gotovo sigurno će ubrzati rad, no ovisi o tome koje aplikacije koristite. Ukoliko Vam je potrebno da računalo što brže obradi neki zadatak (grafička obrada, CAD, video/audio obrada, računalne simulacije i sl.), vjerojatno i sami znate da se jači i noviji hardver isplati (zašto biste čekali nekoliko sati, ako adekvatan hardver, ukoliko si ga možete priuštiti, rješava isti problem nekoliko puta brže).
No čak i u prosječnom uredu, gdje je potrebno koristiti uredske programe poput Microsot Word-a, Excel-a, internet pretraživača i sl., nije svejedno da li će Vaš zaposlenik provesti nekoliko minuta prije nego će svaka od navedenih aplikacija uopće biti spremna za rad u slučaju doista zastarjelog računala (često nam zaposlenici pričaju kako “odu na internet”, kliknu na neki link, i čekaju minutu-dvije da se neka web stranica otvori). O tome da se računalo može podići i biti spremno za rad u desetak sekundi, naspram nerijetko minute ili više ne trebamo posebno govoriti. Ovdje se ne radi o percepciji jednog radnog dana, nego njih 200 i više svake godine. Korisnik će biti sve nezadovoljniji, a u radu sve sporiji te kada će nešto trebati brzo odraditi, to neće biti moguće. Na kraju, sama kvaliteta rada na takvoj opremi dolazi pod znak upitnika.
Zaključak
U svakodnevnom uredskom poslovanju najmanje što Vam treba je zastoj u radu, koji će prouzrokovati neplanirane troškove i nemogućnost rada. U velikoj većini tvrtki i institucija gdje ICT nije adekvatno popraćen sa procedurama i proračunom, vrlo vjerojatno nemate na raspolaganju (adekvatno) zamjensko računalo, koje bi neki zaposlenik mogao privremeno dobiti na korištenje dok se njegovo računalo popravlja (nerijetko ćete teško pronaći i jedan monitor viška, a kamoli cijelo računalo).
Ukoliko ostanete bez podataka, koliki je to financijski i organizacijski problem ostavljamo Vama za zaključak, no iz dosadašnje poslovne prakse, kada se ostane bez podataka, cijena se ne pita (a mogli ste sigurnosnim pohranama na vrijeme izbjeći takve muke i dodatne troškove). Vrijednost Vaših digitalnih podataka je gotovo uvijek podcijenjena, tako dugo dok su Vam oni brzo i lako dostupni – jednom kada to više nisu, “dali biste svo blago ovog svijeta” da ponovno dođete do njih.
Sa starijim računalima rizik kvara koji bi onemogućio rad i (privremeni) gubitak podataka je veći nego kod novijeg računala. A čekati da računalo jednostavno prestane raditi prije nego će se zamijeniti novijim je pogrešan pristup. Istina, jeftinije je, ukoliko nećete imati situaciju sa nedostupnošću podataka, no kako to obično bude u životu – zašto bi bilo jednostavno, ako može biti komplicirano. Da li ćete spašavati sve pod svaku cijenu, a mogli ste ulaganjima na vrijeme proći puno jeftinije, odluka je na Vama.
Facebook komentari