Na samome početku želimo napomenuti svima Vama kojima ova tema nije laka, slobodno preskočite ovu objavu. Za ostale koji žele razmisliti o tome što će, kome će i kako će ostaviti ono što su stvorili digitalnim bespućima kroz godine surfanja nakon svoje smrti, potruditi ćemo se obraditi ovu osjetljivu temu na najbolji mogući način, bez da nekoga uvrijedimo ili povrijedimo (naravno, ne u fizičkom smislu).
Za razliku od zemaljskog života, koji u formalno-pravnom smislu završi onog trenutka kada je smrt proglašena od strane mrtvozornika (ili kako je već gdje uređeno), Vaš digitalni život, razni korisnički računi i profili i dalje funkcioniraju, iz jednostavnog razloga što ih nitko nije proglasio “mrtvima”, odnosno – ugasio, blokirao, izbrisao.
U redu, možda do sada sve zvuči morbidno, ali dajte nam još koji redak da pojasnimo zašto smo toliko zapeli za ovo, prije nego odustanete od čitanja.
Jednom kada Vas više nema, nitko u Vaše ime ne može sklopiti ugovor niti realizirati nekakvu obavezu u Vaše ime i za Vaš račun (dugovi i sve ostalo što je ostalo iza Vas su druga priča). Čak i ako bi bilo takvog pokušaja, u slučaju otkrivanja, sve to bi bilo ništetno (npr. da netko na Vaše ime uzme automobil). Uglavnom, jedom kada Vas više nema – game over.
Digitalna bespuća ne žele Vas zaboraviti smo tako
E, sad. Nakon što Vas u fizičkom smislu više ne bude, sve ono što ste ostavili iza sebe u digitalnom svijetu je i dalje dostupno – ali drugima. Samo je pitanje svih pitanja da li će to netko iskoristiti (zloupotrijebiti) ili neće. Odnosno, kakve su moguće posljedice toga što ostavite iza sebe. Evo nekoliko primjera, za razmišljanje (uz pretpostavku da Vam je danas zadnji dan – što se nadamo da nije):
- e-mail poruke: recimo da ste koristili Gmail, Yahoo ili bilo što drugo … one budu i dalje stizale, osim ako netko pošiljatelje obavijesti da Vas više nema. Nije problem za fizičke osobe, ali gdje su tu tvrtke, newsletter-i, promo ponude i dr. Sjetite se samo koliko dugo na Vašu adresu dolazi pošta naslovljena na osobu koja više nije s Vama, ponekad to traje godinama.
- digitalna vrijednost: u slučaju da ste koristili PayPal ili slični sustav za online plaćanje, na kojemu ste imali novac (eng. balance). Da li za to netko zna osim Vas? Što će se sa time dogoditi?
- digitalno plaćanje: ukoliko ste koristili online plaćanje putem Vaših debitnih/kreditnih kartica i u slučaju da su ti podaci ostali negdje zapisani, tehnički je i dalje moguće da netko izvrši plaćanje sa te kartice, osim ako ona više nije u upotrebi (blokirana/poništena u banci i sl.)
- online kupovina: sjećate se one nove gitare za 10.000 € za koju ste se uključili na aukciju prije koji dan na eBay-u? E pa, osvojili ste je (nekoliko dana nakon što Vas više nema). Ukoliko netko to ne plati, postoji mogućnost da će se aktivirati automatski pokušaj naplate, bilo sa PayPal računa (ukoliko je povezan sa tom uslugom), ili preko Vaše kreditne kartice … kroz tjedan-dva ta gitara će možda doći na Vašu adresu, na Vaše ime …
- online prodaja: a onaj rijetki primjerak knjige koji ste odlučili prodati na Amazon-u? Pojavio se kupac, kupio ponuđeno, izvršio plaćanje, sad se samo čeka da Vi to pošaljete …
- društvene mreže/forumi: svi profili koji su pod Vašim imenom, kao i svi oni koji su pod pseudonimom (za koje ste vrlo vjerojatno samo Vi znali i nitko drugi osim Vas) su i dalje aktivni. Poruke Vam i dalje mogu dolaziti, zahtjevi za prijateljstvo, spominjanje Vas u nekom kontekstu i slično. A vas nema …
Što ste sve ostavili iza sebe nakon Vaše smrti u zadnjih 5, 10, 20 ili više godina, to znate uglavnom samo Vi. Čak i da netko drugi zna gdje ste sve imali digitalne identitete, to ne znači da je pristup do njih moguć (namjerno ili slučajno). Drugim riječima, koliko god to suludo zvučalo na prvu, kao dio ostavštine, a pogotovo ukoliko ima materijalnu/financijsku vrijednost, ne bi bilo loše onima kojima nešto želite ostaviti spomenuti i takve “izvore”. U protivnom, to bi netko drugi mogao prisvojiti.
Zloupotreba pasivnog profila
Prije nego nastavimo, s obzirom da na ovu temu do sada nemamo baš neke pametne fotografije, jedan glazbeni predah (koji naravno ima veze sa temom).
A sad možemo dalje … krenimo s pretpostavkom da netko od Vaših bližnjih dođe do nekog od Vaših korisničkih računa (namjerno ili slučajno): sve što on/ona radi u tom trenutku bilježi se kao da radite Vi (iako Vas više nema). To može jako zakomplicirati situacije za one koji ne znaju da Vas više nema “među nama”. Osim samih neugodnosti, tu može doći do lažnog predstavljanja i traženja određenih informacija ili neke materijalne/nematerijalne koristi u Vaše ime, a da druga strana nije nužno svjesna da “razgovara” sa pogrešnom osobom (banalni primjer: zaista vjerujete da se iza svakog Facebook profila iza određenog imena krije točno ta osoba …?).
Sve ono što ste Vi radili, netko može smo nastaviti/preuzeti i dalje se pretvarati kao da se ništa nije promijenilo (samo lažno predstavljanje bude najmanja krivnja u tom slučaju).
No, stvari postaju puno ozbiljnije, ako bi netko “drugi” došao do Vaših profila, tko bi ih doista mogao iskoristiti u svrhe sa isključivo zlom namjerom (što može za posljedicu imati loš glas Vas, iako Vas više nema, ali tko to od drugih na internetu zna, a pored toga, može imati i brojne kriminalne radnje u Vaše ime, i to nakon mnogo godina nakon Vaše smrti … pa neka kasnije institucije pravne države otkrivaju tko doista stoji iza takvih radnji).
Bilo kakve financije (udjeli, dionice, štednja, digitalne valute, virtualni novac itd. lako se mogu prebaciti nekome drugome na račun ili jednostavno unovčiti preko banke). S obzirom da za taj dio nitko ne zna, nitko neće ni znati da je dio Vaše vrijedne digitalne ostavštine otišao nekome kome nije trebao (i to vrlo vjerojatno u nepovrat).
Pored toga, vjerovali ili ne, postoje “lovci” na profile (aktivne ili pasivne, nebitno), koji te digitalne identitete prodaju drugima, jer se to uvijek može “dobro” iskoristiti … puno lakše je sakriti se iza vjerodostojnog profila, koji nije kreiran jučer, ukoliko želite napraviti “štetu”, nego da je očito da je neki digitalni identitet ciljano stvoren samo za određenu svrhu (datum kreiranja nemoguće je krivotvoriti – osim ako imate direktni pristup središnjem sustavu, što je uglavnom nemoguće).
Kako ovaj problem rješavaju neki od velikih sustava? Naše “mušterije” Google i Facebook imaju svaki na svoj način riješen problem sa (ne)aktivošću nekog korisničkog računa nakon smrti korisnika. Problem kod oba pristupa je da Vi nešto trebate pripremiti sa svoje strane, dok ste još živi, naknadno preuzimanje/gašenje profila na način da je netko opunomoćen (to podrazumijeva da se ne prijavljuje sa Vašim korisničkim računom ukoliko su prijavni podaci poznati) nije baš lako izvesti. E sad, tko to planira od Vas, uopće, i da razmišlja tako daleko, stvarno je prav(n)o pitanje. No, da vidimo kako to izgleda kod “ekipe”.
Google nudi rješenje … koje to baš i nije
Za početak možete posjetiti stranicu Vašeg Google korisničkog računa “Podaci i prilagodba” (ukoliko niste prijavljeni u internet pregledniku na Google račun, to ćete morati učiniti). Otprilike na sredini sredine ove stranice nalazi se dio “Planirajte što će se dogoditi s vašim računom“.
Dočekati će Vas “Upravitelj neaktivnih računa”, na kojemu možete definirati što, kada i kako sa Vašim računom, nakon što se za njega automatiziranim postupkom zaključi da je neaktivan (pretpostavka da Vas više nema, a kada to točno bude, definirate sami u nastavku).
Topla preporuka – prije nego krenete dalje, pročitajte dodatne napomene koje su Vam dostupne na poveznici “Saznaje više“.
Nakon što pokrenemo čarobnjak, u prvom koraku definirati ćete kada će Google računati da Vas više nema, a na raspolaganju Vam je 3, 6, 12 ili 18 mjeseci, s time da Vas mjesec dana prije isteka sustav provjerava (ping-a), da vidi da li ćete potvrditi da ste i dalje živi ili niste. Što to točno znači? Recimo da ste definirali najkraći rok od 3 mjeseca. Sustav će Vas kontaktirati nakon 2 mjeseca neaktivnosti, ali je vrlo važno znati kako u Google-u definiraju neaktivnost – između ostalog, korištenjem zapisa sistematiziranih na stranici “Moja aktivnost“.
I tu nailazimo na prvi “problem” (na engl. bi rekli loophole). Ako je korisnički račun aktivan (recimo da vlasnik računa više nije sa Vama/nama, ali su njegovi računi i dalje aktivni (pametni mobitel uključen, sinhronizacije Gmail-a i sl. rade, ili prijava na njegov račun na računalu i sl.), u tom slučaju Google i dalje smatra da je korisnik živ i zdrav. Ovdje Vas odmah možemo vratiti poglavlje koje je prethodilo trenutnom – Zloupotreba pasivnog profila.
Drugi “problem” je taj što će Google (ukoliko končano dođe do predviđene neaktivnosti) kontaktirati prvo osobu koje pretpostavljamo više nema. A što u slučaju da je osoba promijenila broj mobitela, ili Google račun ne koristi (ili samo toliko, kao da ga ni nema), a e-mail adresa za oporavak je u međuvremenu obrisana? Sustav bi vrlo lako mogao obrisati Vaš korisnički račun, samo zato jer niste na vrijeme ažurirali Vaše podatke (a to Vas Google periodički pita, samo što većina korisnika taj “detalj” ignorira).
Treći problem, tko će biti prvi realni fizički kontakt pored Vas samih? To je na Vama i Vašoj procjeni. Idealno bi ta osoba trebala biti upoznata s time, odnosno sa ulogom koju ste joj namijenili. Inače bi se moglo dogoditi da Google tu osobu kontaktira 3 mjeseca nakon Vaše smrti (ili možda i nakon više mjeseci, ovisno o odabiru), sa nekakvom generičkom obavijesti da se bude obrisao račun osobe koje više nema mjesecima među živima. Ukoliko ona nije upućena u tu situaciju, vrlo vjerojatno će smatrati da je sustav podivljao, da se radi o neukusnoj šali ili jednostavno o spam-u. Odnosno, korisnički račun odlazi u povijest, konačno i trajno. Moguće je dodati do 10 takvih primatelja, svaki sa svojim pravima, odnosno pristupu određenim Google-ovim proizvodima, kako Vama odgovara.
Vi ne morate u ovoj fazi nikoga dodati, jer ste možda odlučili da nakon Vas nitko neće imati pristup Vašem računu, te će on jednostavno biti obrisan i to je to. No ukoliko ipak poželite dijeliti ograničeni pristup sa nekim osobama, to u trenutku pisanja ove objave možete učiniti za 38 Google-ovih proizvoda. Odabrani kontakt imati će pristup odabranim proizvodim i njihovim podacima još tri mjeseca nakon što vaš Google račun postane neaktivan.
Ukoliko ne dodate osobnu poruku, Google će sigurno poslati neki generički e-mail, poput “korisnik (e-mail adresa) više nije aktivan, ali ste Vi jedan od primatelja s kojim je podijeljen njegov sadržaj” … itd. Sad, zamislite da primite takav e-mail nakon nekoliko mjeseci od smrti voljene/neke osobe, a uopće niste spremni na to? Ili, možda još i gore, da Vam se ta osoba obraća sa osobnom porukom, npr. “Dragi moji, mene više nema, ali ostavljam Vam podatke koje sam imao na Google-u …”. Otprilike kao da prvi puta čitate vlastoručno pisanu oporuku koju ste slučajno pronašli nakon čišćenja kuće.
Postoji i mogućnost kreiranja automatskog odgovora (eng. automatic reply ili responder), svima (ili samo Vašim Google kontaktima) koji bi poslali e-mail poruku na Vašu e-mail adresu nakon Vaše smrti. Osim što bi to sigurno bio šok za sve one koji nisu znali da Vas više nema (npr. “Poštovani, ako ste dobili ovaj e-mail, znači da me više nema na ovome svijetu. Molim da se obratite ostatku obitelji.”), to je ujedno i pokazatelj da je račun pasivan, a o tome smo pričali u prethodnom poglavlju, što to zapravo znači za potencijalne napadače. U dosadašnjem višegodišnjem radu, nikada nismo naletjeti na takvu situaciju da bismo dobili (ili barem vidjeli) takav automatski odgovor. Vrlo vjerojatno jer gotovo nitko ni ne koristi ove opcije koje sada opisujemo, jer gotovo nitko za njih ni ne zna (logika: “kome to treba?”).
Na kraju “balade”, vidljivo Vam je što će se dogoditi jednom kada Google Vaš korisnički račun proglasi neaktivnim. Moguće je da račun ostane, a da drugi samo budu obaviješteni o tome i dobiju djelomični pristup podacima (ne i direktnom računu). Ako se sjetite one opcije personalizirane poruke, Vi npr. možete nekome u toj poruci ostaviti Vaše podatke koji uključuju korisničko ime i lozinku … ako tako odlučite.
Ukoliko se ipak odlučite na brisanje, svi kojima ste dodijelili nekakva prava na dio ili sav sadržaj imati će 3 mjeseca da tome pristupe i učine s time što već mogu/žele.
Važan detalj koji se nigdje ne spominje. Ukoliko Vi ne želite nikome omogućiti pristup Vašem Google korisničkom računu (vrijedi i za neke druge digitalne identitete), onda biste morali osigurati da nitko fizički nema pristup vašim uređajima, sve eventualne lozinke koje ste čuvali na papirićima morate baciti itd. Što se uređaja tiče, na Vašem računalu trebala bi biti lozinka i aktivna enkripcija diskova, isto vrijedi i za mobilne uređaje. U protivnome, bilo tko tko ima fizički pristup tim uređajima, vrlo lako može zatražiti novu lozinku (“zaboravljena lozinka”), a novu lozinku ili poveznicu za pristupanje korisničkom računu dobiti će na Vaš uređaj, kao SMS poruku na Vaš mobitel i sl.) i lako se prijavu kao Vi na neki od Vaših korisničkih računa.
I za kraj, iako bi vas Google trebao “obrisati”, to nije baš tako, a o tome smo već pisali.
A Facebook je još “bolji” nakon Vaše smrti
U postavkama Vašeg Facebook profil krije se jedna “zanimljiva” opcija koju vjerojatno većina ljudi ignorira, jer je toliko očita da ju zapravo nitko ni ne shvaća za ozbiljno.
Tu dolazimo (zapravo, Vi) do prvog problema – tko bude taj pojedinac kojemu budete dozvolili da nakon Vaše smrti nešto uređuje na Vašem profilu? Što točno, to je lijepo navedeno:
Pored navedenog, obavezno pročitajte i “Saznate više”, koji u trenutku pisanja nisu dostupni na engleskom jeziku, a tiču se definicije komemorativnog pristupa i kratkih uputa za one koji su za nekoga odabrani kao komemorativni kontakt. Skraćeno, da biste mogli definirati nekoga za komemorativni pristup, morate imati najmanje 18 godina (odnosno, u odabiru Vašeg korisničkog računa to treba biti tako podešeno, Vi realno možete biti i puno mlađi, ali to je već lažno predstavljanje).
Komemorativni kontakt može poduzimati određene radnje, ali ne u Vaše ime (to je jasno ograničeno), nema pristup Vašim porukama, ali ima pristup Vašim objavama koje ste postavili da su vidljive samo Vama, može promijeniti Vašu profilni i naslovnu sliku, ali ne može ukloniti nekoga sa popis prijatelja niti se može prijaviti u Vaše ime na Vaš korisnički račun. Važna razlika u odnosu na Google je da će odabrani kontakt odmah biti obaviješten o svojoj “ulozi” koju ste mu dodijelili, a ne tek kad Vas sustav procijeni neaktivnima.
Za potrebe ovog članka, najznačajnija mogućnost koju ima osoba sa komemorativnim pristupom je ta da može zatražiti brisanje Vašeg korisničkog računa nakon Vaše smrti. Dakle, trebali biste imati puno povjerenje u tu osobu, da Vas ne obriše puno prerano (iako to nije baš sasvim jednostavno, nije ni nemoguće).
Nadalje, ukoliko želimo definirati da naš korisnički račun bude obrisan nakon naše smrti, mehanizam je nešto drukčiji nego kod Google-a (nije vezan na provjeru aktivnosti), nego netko treba javiti ekipi u Facebook-u da Vas više nema (napominjemo, ovo je vrlo lako moguće krivotvoriti, pa treba biti vrlo oprezan pri takvim stvarima).
Kao što je vidljivo, ovo će se pokrenuti kada netko o tome obavijesti Facebook. Zanimljivo, samu mogućnost takvog kontaktiranja nije uopće lako pronaći, ali mi smo je “izvukli” za Vas (i vidi čuda, ni ona nije prevedena na hrvatski jezik, osim nekoliko polja) – Memorialization Request.
Ideja je da netko drugi obavijesti Facebook o tome da Vas više nema. Ukoliko sami prethodno niste konfigurirali opciju da je netko Vaš komemorativni kontakt ili da nakon Vaše smrti korisnički račun treba biti obrisan, sada će biti moguće da netko “preuzme” Vaš račun kao komemorativni kontakt. A naknadno da ga i obriše. No, ukoliko netko ne zna da ste Vi odabrali da želite da Vaš korisnički račun bude obrisan nakon Vaše smrti, to će se dogoditi, bez mogućnosti (barem djelomičnog) pristupa sadržaju profila.
Ne bi Facebook bio Facebook da ne postoji barem još jedan obrazac za relativno sličnu situaciju, a radi se o “Special Request for Medically Incapacitated or Deceased Person’s Account“. Pojednostavljeno, a relativno slično prethodnom obrascu, na nešto drukčiji način se dokazuju interesi nekoga tko tu činjenicu želi prijaviti. Zanimljivo je da je moguće zatražiti uklanjanje korisničkog profila nekoga tko je možda klinički mrtav, ili samo teže pokretan i sl. Ukoliko vjerujemo u čudesno ozdravljenje, a korisnički račun na Facebook-u ipak bude obrisan prije toga – ups!
Etičnost postojanja korisničkih profila nakon korisnikove smrti
Ovaj dio ostavljamo Vama, kao neki zaključak, jer doista ovisi od osobe do osobe kako se gleda na nečiju smrt u ovom kontekstu. Da li osoba (iako je na zemaljskom životu više nema) i dalje treba postojati u digitalnom životu? Prvo, svjesni smo činjenice da je nečiji trag, odnosno postojanje u tom smislu nemoguće 100% ukloniti (niti je to doista i potrebno), isto kao što će uvijek (ili barem idućih 2-3 generacije) ostati sjećanje na svakog pojedinca u našem društvu nakon njegove/njezine smrti.
Gdje nastaje problem? Za one koji nisu upoznati sa činjenicom da nekoga više nema, mogu pokušati nekoga kontaktirati, s obzirom da se korisnik (niti nitko umjesto njega) neće povratno javiti, taj neko će smatrati da je ignoriran, nije bitno iz kojeg razloga. Pored toga, koliko realno ima smisla da Vas netko doda za prijatelja kada Vas više nema? Nadalje, koliko ima smisla da ste prijatelj sa nekim na društvenim mrežama koga nažalost više nema? Zašto je potrebno imati stalni podsjetnik dostupan svima, ili većem broju ljudi, od onih kojima to stvarno treba? Ljudi smo, svatko na drukčiji način reagira na isti podražaj, neki budu sjećanje o nekoj osobi čuvali u svojim srcima i sjećanjima, a neki budu radili kolaže ili kolekcije sa stvarima koje su ostale iza nje. Ali to sigurno neće učiniti svih 1.000 ili čak i više “prijatelja” koje je ta osoba imala na Facebook-u.
Nadalje, zar je stvarno potrebno, ukoliko je profil osobe bio javno dostupan, uključujući sve slike i video zapise, komentare i ostalo, da tome i idućih godina imaju pristup osobe ili organizacije, koje na temelju tih sadržaja mogu donositi stavove ili zaključke o užoj ili široj obitelj tog pojedinca?
U neko dogledno vrijeme, pokušati ćemo se osvrnuti da nešto što za sada zovemo “digitalnim ukopom”, način na koji i kako bi se moglo riješiti da se osobu koja više nije sa nama i digitalno “pospremi”. To naravno nije nimalo lako i ovisi u stvarnoj oporuci koja bi se mogla odnositi i na taj dio života. A ujedno ovisi i o tome koliko je dostupna oprema s kojom se ta osoba povezivala na internet. Dio korisničkih računa mogao bi biti uklonjen (čak i na raznim forumima i sl.), dok manji dio sigurno ne bude moguće ukloniti.
Do tada, ostavljamo na svakome pojedinačno da se zaista zapita nad time što ostaje iza njega/nje nakon ovozemaljskog života, te da li tome treba ili ne treba imati pristup netko (ili nitko). Ujedno pokušavamo podići svijest o tome da na brojnim sustavima korisnički račun teško možete ukloniti, osim da se (lažno) prijavite umjesto onoga kojeg više nema i tada podnesete zahtjev za brisanjem. Kada biste znali gdje su sve takvi korisnički računi bili kreirani …
Facebook komentari