S obzirom na naše dosadašnje iskustvo i kontakte sa brojnim potencijalnim vlasnicima dronova (zainteresiran kupcima), onima koji bi htjeli pokrenuti biznis sa dronovima (kao široki pojam), ali i onima koji već lete godinama (ali na rubu ili potpuno izvan zakonskih okvira), odlučili smo dati kratki prikaz (koliko to bude moguće) onoga što prihvaćate (bilo toga svjesni ili ne) prvi puta i svaki idući put kada dron dižete u zrak.
Nije kod nas “Texas”, kako si to rado tumače oni koji se “vade” na nesređenost pravnog okvira za letenje dronovima (koji su zapravo zrakoplovi, a preciznije – bespilotni sustavi). Idemo redom, pa dokle dođemo …
NAPOMENA: S početkom 2021. godine na snagu stupaju nova pravila za letenje dronovima na području Europske Unije, više o tome možete pročitati u ovom članku, gdje smo ukratko pojasnili najvažnije promjene, a više o tome će biti u idućim tjednima. Dobar dio originalnog članka u nastavku možete zaboraviti.
NAPOMENA #2: Više detalja o novim pravilima dostupno je u novijem članku “Letenje dronovima prema novim EASA pravilima“
Moj prvi dron
Kupili ste ili dobili na poklon dron. Želite letjeti s njime. Odmah da razjasnimo – u zatvorenom prostoru ste izvan okvira zakona, odnosno, letenje u zatvorenom prostoru nije (još) regulirano. Dakle, ako imate suglasnost vlasnika kuće, poslovnog prostora, proizvodne hale, dvorane itd. možete letjeti bez problema. Napomena – letenje, ne i snimanje (to su dvije odvojene aktivnosti, svaka je dobro regulirana). Nije svako letenje automatski i snimanje, isto kao što svako snimanje nije letenje (ili snimka nastala u toku leta).
Svima bismo za početak predložili da prouče aktualni Pravilnik o sustavima bespilotnih zrakoplova. U tih nekoliko stranica, možda najvažniji (i najkonkretniji) dio koji će se odnositi na veliku većinu dronova na našem tržištu nalazi se u Članku 6. ” Kategorizacija i pravo izvođenja letačkih operacija”.
Ne znamo što je tu sporno i što se može tumačiti kako kome odgovara, ako je sve više nego jasno definirano. Djeca, kao sve veća populacija pilota dronova, u velikom broju slučajeva lete s dronovima koje ne bi smjeli letjeti (npr. DJI Mavic Mini smiju svi, DJI Mavic Air smiju ako su starija od 14 godina ili pod nadzorom punoljetne osobe, a DJI Phantom 4 samo ukoliko su starija od 16 godina).
Također je više nego jasno definirano u koju kategoriju spada koji dron, te da li se sa nekim dronom smije letjeti po noći i iznad naseljenog mjesta, ukoliko niste upisani u registar operatera bespilotnih sustav (“UAS registar”). Sve izvan toga što je ovdje navedeno je letenje po vlastitim pravilima, a za takvo “letenje” postoje i kazne – Hrvatska agencija za civilno zrakoplovstvo (CCAA) je nadležna za taj do i radi svoj posao savjesno i ažurno.
Tumačim ja, tumačiš ti
Ako se kratko vratimo na Članak 6. Pravilnika, važno je znati da dron niže kategorije možete bez problema (čak i besplatno, ukoliko koristite sustav eGrađani) upisati u UAS registar (sebe kao operatera, dron kao letjelicu). Konkretno, ukoliko imate DJI Spark, a želite letjeti po noći i iznad naseljenog mjesta, možete ga bez problema registrirati kao dron B2 kategorije. Posljedica toga je da prema pravilima svaki Vaš let mora biti prijavljen, a za to Vam je dovoljna AMC aplikacija. Biti ćemo precizniji, pa reći da to zapravo nije posljedica, nego Vaša obaveza.
Da ne ponavljamo priču, dio toga smo već objavili u ranijoj objavi “Svi lete s dronovima, pa bih letio i ja …“. U ovom članku više ćemo se okrenuti samom tumačenju važećih propisa (pravnici nismo … ali možemo pogledati …), koje je uglavnom izvrnuto od strane vlasnika/pilota dronova na način koji njima odgovara, vodeći se linijom manjeg otpora.
Vrlo često se susrećemo sa situacijom “pa samo sam probao”, gdje netko, unatoč jasnom zakonodavstvu diže dron na mjestima gdje ne bi smio (prema Pravilniku) ili kada ne bi smio. Ista situacija kao da vozite automobil na autoputu: možete ga voziti 200 km/h, pa i više … ali, ne smijete. Nadalje, konkretne lokacije gdje se smije, a gdje je zabranjeno letenje s dronovima regulira nekoliko institucija, a za kontrolu zračnog prostora zadužena je Hrvatska kontrola zračne plovidbe (HKZP). Na njihovim web stranicama uvijek možete pogledati trenutnu situaciju sa zabranama letenja na nekoj konkretnoj lokaciji (to je živi sustav, stalno se nešto mijenja i događa, vojne vježbe, dolazak stranih delegacija u određeni grad, zabrana letenja zbog gašenja požara i drugih nepredviđenih situacija i slično). Postoje i određene zone koje su regulirane kao zone zaštićenih prirodnih vrijednosti, nad kojima se ne bi smjelo letjeti bez suglasnosti nadležne javne institucije koja upravlja takvim lokacijama, ali to je jedan dio koji je trenutno blago rečeno sporan, u smislu zračnog prostora koji reguliraju druge i relevantnije institucije.
Ukoliko ste ozbiljni za letenje s dronovima, svakako savjetujemo da na Vašem mobilnom uređaju uvijek imate instaliranu AMC aplikaciju (dostupna je i za iOS platformu), kako biste mogli pratiti stanje gdje god se nalazili, prvenstveno radi Vas samih kada želite letjeti sa Vašim dronom.
Kako sustav funkcionira?
Već spomenuti Pravilnik definira veliku većinu toga što je potrebno za sigurno i propisno letenje. Ukoliko Vaš dron (npr. DJI Mavic Mini) nije potrebno registrirati u UAS registar, to ne znači da se na njega ne odnose zrakoplovni propisi. Konkretnije, ukoliko je na nekom području definirana zabrana letenja za sve bespilotne letjelice (npr. često u Zagrebu posljednjih dana zbog stalnih dolazaka i boravaka stranih delegacija povodom predsjedanja EU, počevši od siječnja, do kraja lipnja), to se također odnosi i na Vaš Mavic Mini. Na Vama je da li želite riskirati dizanje drona u zrak i podnošenje kaznene prijave protiv Vas jer (1) niste znali za tu zabranu ili ste (2) znali, ali ste se svejedno odlučili oglušiti na nju.
Vrlo čest je slučaj pogrešnog tumačenja lokacija na kojima se smije letjeti, a uglavnom zbog DJI-evi proizvoda, koji koriste nešto što se zove “no-fly zone“, odnosno GEO Zone. Iako su relativno slične nacionalnim propisima, nisu dovoljno precizne (a u nekim slučajevima su i previše restriktivne).
Gdje nastaje problem? Ljudi koji koriste DJI dronove, većinom se pouzdaju u njihove karte, a ne u karte koje su doista i nadležne nad hrvatskom zračnim prostorom. Evo jedan “školski primjer”: recimo da želite letjeti sa dronom na prostoru NK Ivanja Reka (kod istočne obilaznice, nedaleko IKEA shopping centra). Što se tiče DJI-ja, ta lokacija se nalazi u “žutoj” zoni, odnosno dron bi Vam trebao prikazati poruku upozorenja u DJI GO aplikaciji da se nalazite u “warning zone“, i to je to – letite kako želite (podsjećamo da je prema važećim propisima za dronove to najviše 120 metara, osim ako se dobiju dodatna odobrenja … i tamo gdje je drukčije regulirano, uglavnom na manje visine).
Konkretna lokacija je što se HKZP-a tiče u zoni na kojoj je najviše dozvoljeno letjeti na visini od “samo” 50 metara. Vidite raskorak? DJI Vam “dozvoljava” let do 120 metara (realno i do 500 metara, ako to promijenite u postavkama drona), a HKZP samo 50 metara. Ako ste savjesni (i upoznati sa tom činjenicom), letjeti ćete do tih propisanih 50 metara (ili tražiti odobrenje za letenje do koliko Vam već treba, to nije nešto što se ne može ishoditi), a ukoliko niste, držati ćete se toga da je DJI u pravu (a nije). I u slučaju da Vas netko prijavi, DJI Vam neće biti niti kriv, niti će Vam pomoći, jer ste sami svjesno kršili propise naše države.
Kako bismo dalje dokazali tu tvrdnju, ukoliko bismo pokušali rezervirati zonu letenja sa našim dronom na lokaciji NK Ivanja Reka preko AMC aplikacije, u slučaju da želimo odabrati visinu letenja iznad 50 metara, dobili bismo slijedeću poruku u grešci:
Za kraj ovog dijela, još jednom ponavljamo – relevantno gdje se smije letjeti a gdje ne smije ne regulira DJI, niti bilo koji drugi proizvođač donova sa svojim softverom i kartama, nego za to nadležna tijela u Republici Hrvatskoj.
Malo smo se ohrabrili …
Recimo da ste osnove letenja (sada ćemo polako prijeći na snimanje) svladali, i znate gdje i kada smijete letjeti. Super. Sada ste se malo okuražili, pa biste snimali/fotografirali sve ono što se nađe na putu kameri na dronu. Ajde, može proći (iako je već i sama ta namjera regulirana), ali veliki problem nastaje kada te snimke objavite na internetu (najčešće na Facebook-u, YouTube-u i drugim platformama za dijeljenje multimedijalnog sadržaja). Nemate pravo na to, osim ako ste ga prethodno ishodili. A za to Vam je nadležna Uredba o snimanju iz zraka, nad kojom “bdiju” Državna geodetska uprava za civilni dio, a Ministarstvo obrane za vojni dio teritorija RH.
Ne ulazeći u individualna tumačenja kako kome odgovara, pravila su po tom pitanju jasna – točno se zna kada nešto smijete snimiti, kada ne smijete, odnosno koji koraci prethode snimanju, a koji koraci prethodne objavi snimaka. Pojednostavljeno, uglavnom ne smijete snimati (fizički Vam nitko ne brani da ne možete, ali sankcije Vam postavljaju da ne smijete). Ovdje bismo prvo htjeli istaknuti Članke 3. i 4. spomenute Uredbe.
Ovaj dio je jasan, i njega bi još kolko-toliko svi prihvatili, ali dio koji se najviše krši je onaj koji se odnosi na Članak 8. ” Pregled snimljenog materijala”:
(1) Pravne i fizičke osobe koje su pribavile odobrenje za snimanje iz zraka dužne su zračne snimke dostaviti na pregled Državnoj geodetskoj upravi odmah po obavljenom snimanju, a najkasnije u roku od osam dana od završetka snimanja.
(2) U slučaju da snimanje nije izvršeno, pravne i fizičke osobe koje su pribavile odobrenje za snimanje iz zraka dužne su o tome obavijestiti Državnu geodetsku upravu najkasnije u roku od osam dana od isteka odobrenja za snimanje iz zraka.
(3) Iznositi iz Republike Hrvatske ili razmjenjivati putem interneta mogu se samo zračni snimci koji su pregledani sukladno članku 9. ove Uredbe.
Nigdje se ne navodi da Vaše privatne snimke (Vas doma, na plaži, u šumi itd.) smijete objaviti na Internetu (konkretno, to se definira kao iznošenje materijala izvan granica RH). Neovisno o tome koliko to Vama ima ili nema smisla, pravila su jasna – ne smijete. Nitko Vam doduše ne brani da snimljeni materijal dostavite u DGU, kako bi Vam odobrili njihovu objavu, ali usuditi ćemo se reći, 99% ljudi to ne radi (ovih 1% su oni koji ionako snimaju legalno i komercijalno).
Idemo dalje. Vrlo često i pogrešno je tumačenje stavka 1. prethodno spomenutog Članka, a radi se o dijelu “Pravne i fizičke osobe koje su pribavile odobrenje za snimanje iz zraka”. Kako ne bi bilo zabune, to jedino mogu biti trgovačka društva i obrti (obrt je fizička osoba sa pravnom osobnošću). Dakle, ne možete biti pojedinac (da nemate nekakav oblik poslovnog subjekta) i da dobijete upis djelatnosti za snimanje, a bez toga ne možete legalno snimati. Objava materijala je moguća, ukoliko snimanje legalno odradi netko za Vas (te ukoliko snimljeni materijal bude odobren od strane DGU-a).
Pojednostavljeno – ne, ne smijete fotografirati/snimate za svoje ili za tuđe potrebe iz zraka (s dronom) ukoliko ste fizička osoba (jer tako definira Uredba, koja je takva kakva je, ali je jedina i važeća) i da takav materijal završi objavljen na Internetu. Za vlastite potrebe, kao i za potrebe vlasnika određenog objekta ili lokacije, to već možete (ali realno, to nikome nije zanimljivo).
Iz perspektive sigurnosti letenja, postoji jedan detalj koji si doista ljudi previše slobodno tumače, a to je osiguranje drona od šteta prema trećim osobama (to nije DJI Care Refresh kasko). Od tumačenja da ono nije potrebno, da je potrebno ukoliko je letjelica teža od 25 kilograma i sl. I tu je situacija više nego jednostavna, a temelji se na pojmu letačke operacije.
letačka operacija – izvođenje leta sustavom bespilotnog zrakoplova za potrebe radova iz zraka (snimanje iz zraka, oglašavanje iz zraka, nadzor iz zraka, znanstveno-istraživački letovi, i sl.), bez obzira da li se za to prima naknada ili ne
Pravilnik o sustavima bespilotnih zrakoplova
Pojednostavljeno, ukoliko želite izvoditi letačke operacije, Vaš dron mora imati važeću policu osiguranja (i ovdje postoje različita tumačenja, a nužan pojam je vrijednost koju polica pokriva, a to je prema važećim propisima limit od 750.000 SDR-a, te polica treba biti u skladu sa EU Uredbom br. 785/2004).
Tanka je granica između hobija i posla
I tako, vi letite, malo po malo, te nekako, ničim izazvano, dođe Vam ideja kako biste mogli neku sliku ili filmić naplatiti. OK, nije problem. Registrirajte tvrtku ili obrt, među djelatnostima trebate imati onu fotografsku i plaćajte porez kao i svi ostali (pošteni). Sve ostalo je teška improvizacija i s one strane ste zakona (gdje Vas čeka cijeli niz institucija, od kojih je Porezna uprava prva).
Kako stvar funkcionira? Kao i sve ostalo u našoj državi, više je nego jasno tko i kada može nešto legalno odraditi, te da račun mora biti izdan. Bilo kakva radnja koja ima komercijalnu vrijednost/protuvrijednost traži da se to radi preko pravnih subjekata. S obzirom da su dronovi iznimno popularni, sve više je onih koji su se “malo zaboravili” i sad bi htjeli povratiti ulaganje u svoj dron, eventualno kupiti nešto bolju opremu i nabavili druge i bolje dronove. Sve na “crno”. Može … tako dugo dok ide, odnosno dok ne naletite na institucije pravne države.
Još veći problem koji je sve očitiji je porast “komercijalne aktivnosti” kod maloljetnika, a za koju njihovi roditelji nisu ni svjesni. “Klinac” dobije ili si sam nabavi dron, objavi par fotki ili video snimaka na Facebook-u ili YouTube-u i navede da ga se slobodno kontaktira za komercijalno snimanje … ?? Molim? Kako to mislite, komercijalno snimanje? Maloljetnik, nema pravnog subjekta, leti nelegalno … da li ste Vi kao maloljetnici uopće svjesni što sve možete priuštiti Vašim roditeljima/skrbnicima na taj način, a da oni uopće pojma nemaju što njihovi “mali anđelčići” rade?
Najbolje je tumačenje koje se može čuti: “što mi tko može?” ili još gore “što, ako sam maloljetan, znači da ne mogu raditi?”. Nevjerojatna je razina neznanja i neodgovornosti, koja se onda prelijeva, polako ali sigurno na sve nas koji letimo legalno i profesionalno.
Jeste li se ikada zapitali zašto su pravila o letenju sve rigoroznija? Pa upravo iz razloga što sve više dronova ima u zraku, i sve više je onih koji lete tamo gdje ne bi smjeli, drugog načina nema nego da se pravna regulativa postroži, a nju prate sve više i sami proizvođači dronova (sigurnost u zrakoplovnom prometu je i dalje daleko iznad ostalih vrsta prometa, te će “sustav” odraditi sve što je potrebno kako bi to tako i ostalo).
Zaključak
Sve je regulirano što se tiče dronova. Čak i kada ste uvjereni da to nije tako, varate se. Mi kao tvrtka se zalažemo za “američki” model letenja, gdje postoje hobi piloti dronova i komercijalni piloti dronova, a što je jasna granica tko što smije i pod kojim uvjetima vezano za letenje i snimanje iz zraka s dronovima. Kod nas je situacija trenutno takva da smo “svi u istome košu”. No, trenutno je zakonski okvir takav kakav jest, boljeg ili drukčijeg nemamo.
Kao savjet za sve one koji ne misle zarađivati od letenja s dronovima, možemo Vam dati nekoliko preporuka, koje nisu možda sasvim u skladu sa zakonima, ali su ipak bolje nego ono što sada vjerojatno (ne)radite:
- bez obzira da li ćete registrirati Vaš dron ili ne, AMC aplikacija s kojom uvijek možete vidjeti trenutno stanje na Vašoj lokaciji što se tiče zračnog prometa trebala bi Vam biti alat broj jedan pri ruci
- nemojte se pouzdati u “karte” proizvođača dronova, držite se naše regulative
- ako već mislite fotografirati/snimati “na crno”, nemojte to dijeliti sa svijetom (ili barem ograničite na Vaše prijatelje na društvenim mrežama ili snimljeni sadržaj imajte samo kod sebe na računalu)
- nemojte biti očiti sa dronom, prvenstveno ljeti na plažama … iako one same po sebi nisu zabranjene za letenje, nemojte dizati/spuštati dron tamo gdje je stotinu ljudi oko Vas (a pogotovo ako niste profesionalni operater drona, s osiguranim dronom i sl.)
- iako prema važećim zrakoplovnim kartama smijete letjeti iznad zabranjenih zona, doista ne trebate izazivati letenjem iznad vojnih instalacija, zgradi Sabora, Vlade, Ureda Predsjednika, nogometnih stadiona, termoelektrana, hidroelektrana, mostova i svih ostalih lokacija za koje postoje sigurnosne procjene i iznad/oko kojih letenje s dronovima nije dozvoljeno … sami ste si krivi ako Vas netko ulovi pri tome; “nisam znao/znala” Vas neće spasiti
- korištenje tuđih zona je također zabranjeno (na način da se “prikrpate” na neku zonu koju je neki drugi operater uredno rezervirao ya svoje potrebe) – moguće je imati više paralelnih zona i dronova u isto vrijeme na istoj lokaciji, to i je bit samog AMC sustava, kako bi svi dionici zračnog prostora znali jedan za drugoga, radi povećanja sigurnosti letenja
Situacije kada dronovi budu korišteni za rastjerivanje ptica, pasa i mačaka, pa čak i ljudi sa privatnih posjeda, ili jednostavno smetanja te uznemiravanja ne želimo ni komentirati, one su sve lijepo regulirane relevantnim zakonima i podzakonskim aktima. Stav “svi to rade” je kratkog daha (i veoma pogrešan), te je samo pitanje dana ili tjedna kad ćete se okliznuti. A tada ćete si sami biti krivi, a ne država koja samo radi svoje.
Kao “šećer na kraju”, svaki snimak koji napravite na području EU, podložan je i famoznoj “GDPR direktivi“. Pojednostavljeno, ako se netko izdvojeno pronađe na Vašim slikama/videima, a bez suglasnosti, Vi takvu sliku/video objavite na Internetu, taj netko može Vas tužiti, te će takvu tužbu sigurno i dobiti. Sviđalo se to Vama ili ne, ali tako su stvari postavljene. Snimanje javnog prostora nije “slobodno” u punom smislu riječi.
Još jedan “bonus” – trenutno najpopularniji dron DJI Mavic Mini, prvenstveno zbog toga što je u najnižoj kategoriji (ispod 250 grama), ljudi masovno kupuju jer “im ništa nije potrebno za letenje”. Da, istina … za letenje. Ne i za snimanje, a masa letjelice nema veze sa samim snimanjem (podsjećamo na relevantnu Uredbu). Pored toga, EU je već spremna i za takve situacije, pa je već u pripremi izmjena regulativa koje će u bliskoj budućnosti (a radi se o slijedećim mjesecima) regulirati da svi dronovi koji imaju bilo kakav senzor kojim se mogu zabilježiti osobni podaci (klasične kamere, termalne kamere, snimači zvuka itd.) moraju biti evidentirani u registre bespilotnih sustava. Dakle, neće biti bitno to što je dron težak 20 grama ili i manje, ukoliko ima kameru na sebi – biti ćete u obavezi registrirati ga.
A ako sam stranac?
Sve navedeno vrijedi i za strance, uz određene iznimke da je potrebno najave za samo letenje ili snimanje odraditi puno ranije od samog letenja/snimanja. Proučite relevantne uredbe i uvijek se možete obratiti nadležnim državnim institucijama koje će Vas najbolje uputiti na potrebu proceduru.
Facebook komentari