Gotovo svi smo se naviknuli na Google kao najbolju, gotovo i jedinu internetsku tražilicu. Nešto stariji sjetiti će se vremena prije Google-a, dok su tada “glavni” za traženje bili JumpStation, Yahoo!, Lycos, AltaVista i neki drugi. To se najviše može uočiti u pojmu koji se odavno “udomaćio” i u našem jeziku – više se ne kaže “nađi na internetu” nego – guglaj.
Ne ulazeći u teoriju i praksu samih internetskih tražilica, zanimalo nas je da li Google traženi pojam sugerira na isti način kao i neke druge (i dalje više nego aktivne) internetske tražilice. Važno je znati da u izrazito kompleksnim algoritmima koji Vam “serviraju” rezultate na traženi pojam, a koji mogu uključivati i lokaciju, doba dana, aktualne trendove, da li ste prijavljeni kao korisnik ili niste i slično, nerijetko budu uključeni i filteri, gdje je određeni sadržaj izbačen zbog različitih zakona i drugih pravila (o čemu ćete dobiti obavijest od samog internet pretraživača), a nerijetko nećete uopće biti obaviješteni o tome – npr. pokušajte preko Google-a danas pronaći neki torrent (oni koji znaju što je to, sjetit će se da je doslovce do prije koju godinu upravo Google sam po sebi bio glavna tražilica za torrent-e, jer je indeksirao ama baš sve).
Jedna činjenica koja još nije došla do svijesti ljudi jest da ukoliko Google ne izbaci rezultat, to ne znači da on doista i ne postoji. Pojednostavljeno, recimo da uđete u neku knjižnicu i u potrazi ste za određenom knjigom. Dežurni knjižničar (ili knjižničarka), ukoliko imaju loš dan, mogu Vam jednostavno reći da su sve knjige vani, ili možda da je uopće nemaju u inventaru (plastičan primjer za daljnju vizualizaciju, nemamo ništa protiv knjižnica i njihovih djelatnika).
Upravo prethodna situacija je ono što se događa već godinama – Vi nećete dobiti sve odgovore, pa da sami birate što od toga želite vidjeti (taman da se radi o milijunima rezultata na Vaš upit), nego netko negdje, namjerno (bez brige, sigurno nije slučajno) ograničava pristup informacijama (prvenstveno zbog sigurnosti, smanjenja kriminalne aktivnosti i drugih “relativno” opravdanih razloga).
Odnosno, usudili bi se reći da više ne živimo u društvu znanja, nego u društvu ograničenog (ili sugeriranog, nametnutog) znanja. Jer je “netko” to tako posložio, a uglavnom se to temelji na zakonima i interesima pojedinih država (Internet kao medij je i dalje univerzalno dostupan svima … samo je pitanje kako dugo).
Što se danas koristi za traženje?
Prema statistici Statcounter-a, na tržištu internetskih pretraživača trenutno je stanje kako slijedi:
Pojednostavljeno, na razini svijeta, od 100 ljudi koji danas nešto traže na Internetu korištenjem internetskih pretraživača, 92 koristi Google. I ukoliko je njima odgovor od Google-a dovoljno dobar, dobro. No, da li je to doista dobro? Za njih? Za nas kao društvo uopće?
Uzeti ćemo nekoliko aktualnih primjera za traženje (pojmovi, događaji), kako bismo usporedili dobivene rezultate među različitim tražilicama, a koristiti ćemo slijedeće:
Ni na jednu od navedenih nismo prijavljeni kao korisnici, povijest u pregledniku kao i “kolačići” (eng. cookies) su očišćeni, tako da krećemo “iz nule” (ali već naša IP adresa iz Hrvatske, kao i neki drugim parametri računala će oblikovati ono što ćemo dobiti kao rezultat). Da ne zakompliciramo previše, gledati ćemo samo prvih 5-10 rezultata, da vidimo što koja tražilica prikazuje (a što koja skriva).
Za razumijevanje i usporedivost, u slučaju tražilica Baidu i Yandex, koristiti ćemo prijevod na njihove glavne jezike (kao da pretražuju kinez ili rus, jer one neće dati toliko rezultata ukoliko se piše na engleskom, odnosno latiničnim pismom), a za ostale koristimo engleski jezik radi većeg dosega i većeg očitog učinka filtriranja rezultata. Odabrani pojmovi/događaji su aktualni, ali bi nekima mogli biti sporni. Unaprijed se ispričavamo ako će se netko osjetiti uvrijeđen, ali namjerno smo odabrali malo “zanimljivije” primjere, kako bismo lakše pokazali što koja tražilica radi (ili ne radi).
Bacamo se na posao …
Slijedi nekoliko galerija, u kojima rezultate prikazujemo kao izreske ekrana svake od tražilica, na današnji dan (18. siječnja 2020. godine). Kliknite na sliku za njezinu veću (čitljiviju) varijantu.
A sada idemo na malo “škakljivije” teme. Ograđujemo se od svake zloupotrebe i ne dajemo nikome ideje da to iskoristi na način na koji ne bi trebao. No, ovo daje jasan prikaz kako određeni internetski pretraživači ne žele pokazati određene rezultate iz očitih i razumljivih razloga – vraćamo se na tvrdnju da nismo više društvo znanja, nego polako postajemo društvo ograničene dostupnosti znanja.
Zaključak?
Idući put kada budete nešto tražili na nekoj internetskoj tražilici, sjetite se pokušati i sa nekom drugom. Samo na ovih šest primjera, razlike u “dostavljenom” materijalu su daleko od zanemarivih. Upravo smo pokazali da je danas znanje koje je “svima” dostupno golemo, ali kako doći do tog znanja postaju sve veća umjetnost i sve veći napor.
Za kraj (ili tek za početak), ukoliko već niste, slobodno pročitajte našu raniju objavu Što sve Google zna o Vama?
Facebook komentari