… (ili letjela), jer ima i pripadnica ljepšeg spola koje već lete, ili bi htjele letjeti sa dronovima, pa da budemo spolno ravnopravni … Dakle, Vaš susjed je nabavio dron i leti u slobodno vrijeme (ili čak i zarađuje – na bijelo ili na crno) sa tim istim dronom (ili nekoliko njih). I sad biste i Vi htjeli ući u te vode, iz hobija ili isto tako radi potencijalnog posla. Odlično. No, savjetujemo Vam prvo da pročitate ovaj članak, kako biste stekli konkretniju sliku kakva je zapravo dron “igračka”, odnosno koji problemi mogu nastati ukoliko želite letjeti sa njime (i gdje i pod kojim uvjetima uopće smijete letjeti sa njime).
Čast iznimkama, ali većina prodavača koji nisu specijalizirani za dronove, nego im je to tek jedan od segmenata potrošačke elektronike, neće Vas moći kvalitetno uputiti u problematiku posjedovanja i letenja s dronom u Hrvatskoj (doduše, nije prevelika razlika u odnosu na druge države, ali imamo mi neke svoje specifične brige oko toga).
Za početak, prvo i osnovno – dron je zrakoplov. Možda ste kupili igračku, ali ona leti. Samim time ona je zrakoplov, jer eto – plovi zrakom. Dakle – zrakoplov. Ok? Idemo dalje.
Sve što koristi zračni prostor ulazi u jedan veoma kompleksan i razrađen prostor u kojem se pojavljuju različiti zrakoplovi (i općenito sudionici) od kojih ste Vi sa svojim dronom tek jedan od nekoliko stotina tisuća svaki dan (u prosjeku, u jednom danu na kugli zemaljskoj bude oko 200.000 komercijalnih letova). Kako bi taj “kaos”, koji je zapravo vrlo precizno uređen i u kojemu sve ide “kao po tračnicama” funkcionirao, na svim korisnicima tog zračnog prostora je da se pridržavaju pravila koja su nastala još s početkom prvih letova početkom prošlog stoljeća, te su se s vremenom nadopunjavala, kako se u praksi pokazalo nužno i/ili potrebno.
Pitanje prvo: što će Vam zapravo dron?
Kaže poslovica: “Vidjela žaba da se konj potkiva, pa i ona podigla nogu.”. Nije nam namjera nikoga uvrijediti, svatko od Vas ima pravo sa svojim novcem raditi što Vas je volja, ali za razliku od velike većine drugih aktivnosti, dronovi su sredstvo sa kojim Vi možete napraviti štetu/ozljedu bez da se za Vas kao počinitelja zna (nažalost). Htjeli Vi to učiniti ili ne, manje bitno. Krenimo od najmanjih dronova s kojima možete letjeti po dnevnoj sobi – s njima možete ozbiljno ozlijediti nekoga (bližnjeg) ukoliko niste koncentrirani na ono što radite. Dron nije igračka. Možda izgleda kao igračka, košta kao igračka – ali ako Chuck Norris, kaže da nije igračka – onda nije igračka.
Iduće pitanje je što želite raditi sa dronom? Samo letjeti. Letjeti i snimati? Utrkivati se dronovima? Izvoditi različita mjerenja ili izrađivati orto-foto karte? Nešto peto, šesto ili sedmo? Kao i kod brojnih drugih proizvoda, dronovih su kategorizirani prema onome za što su namijenjeni: nabavite krivog – nema više povratka bez zamjene za neki drugi dron (i u pravilu gubitka novca).
Ako želite “ozbiljnije” letjeti, što bi u pravilu podrazumijevalo da dron od Vas može biti udaljen barem 100-200 metara i isto toliko u zrak, zaboravite nabaviti nešto ispod cca 3.000 kn. Ako želite kvalitetnije snimke i nešto naprednije mogućnosti, zaboravite na dronove ispod cca 7.000 kn. A ako se ozbiljno želite baviti videom, računajte na barem 15.000 kn te zapravo ni nema granice iznad toga do koje ide cijena ozbiljnih dronova (kao i prateće opreme).
Po različitim oglasnicima može se svakodnevno vidjeti da ljudi prodaju dronove nakon samo nekoliko sati letenja: “stoji mi u ormaru”, “nemam vremena”, “imam i druge hobije” i slični drugi razlozi. Nemojte i Vi biti jedan od takvih. Ako nećete s dronom letjeti barem jednom tjedno, onda Vam vrlo vjerojatno ni ne treba. Letenje je aktivnost koju trebate redovito izvršavati kako biste imali osjećaj za dron, što on radi u zraku, kako leti, a sve radi toga kako biste mogli uočiti svaku njegovu anomaliju i brzo reagirati te kako biste imale sve njegove funkcije i potrebne gumbe na upravljaču “u glavi” i na kraju – kako biste bili sigurni u sebe i u to što radite s dronom.
Prema teoriji o četiri profila osoba u odnosu na njihovo znanje i svijest o istome, imamo slijedeće korisnike dronova:
- onaj koji zna da zna (i taj vrlo vjerojatno zarađuje sa dronom)
- onaj koji zna da ne zna (i drži se podalje od drona ili se eventualno pokušava naučiti upravljati sa istim)
- onaj koji ne zna da zna (je vjerojatno oprezan i ne želi letjeti izvan okvira nekakve svoje sigurne zone)
- onaj koji ne zna da ne zna (osobe koje će raspakirati dron, bez čitanja uputa napraviti prvi let kao i mnoge druge … i napraviti neko sr*** – prije ili kasnije)
Recimo da znate što ćete sa dronom …
Odlučili ste koji dron želite, nabavili ste potrebu prateću opremu i spremni ste vinuti se u visine (dobro, Vi u svakom slučaju ostajete na zemlji). Polako … Iako je to Vaš dron, kupljen Vašim novcem, baš ne možete sa njime bilo kada, bilo gdje letjeti, “jer je to Vaše, i tko Vam što može”. Može Vam. I to po različitim osnovama, a najgore što Vam se može dogoditi da imate kaznene prijave i postupke protiv Vas.
Za početak, pozivamo Vas da proučite aktualni Pravilnik o sustavima bespilotnih zrakoplova. Smatramo da je dovoljno jednostavan za shvatiti, ali napraviti ćemo kratki rezime:
- ako ste kupili “igračku” od drona, do 250 g težine, letite sa njime gdje želite, ako s time ne smetate drugima (kod kuće ili na javnom prostoru). Imajte na umu da Vas se uvijek može prijaviti za remećenje javnog reda i mira.
- ako ste uzeli nešto “ozbiljniji” dron, do težine od 900 grama i maksimalne brzine leta po specifikaciji proizvođača (uključujući Sport mod) od 19 m/s (68,4 km/h) i ako ćete letjeti sa tim dronom samo po danu i iznad nenaseljenog mjesta, kao i u prethodnoj kategoriji, tu je priči kraj.
- ako imate dron iz prethodne kategorije i želite letjeti iznad naseljenog mjesta i/ili po noći, odnosno, imate dron koji je teži od 900 grama, a lakši od 5 kilograma, odnosno njegova brzina leta je veća od 19 m/s, obavezna je registracija tog drona (i Vas kao operatera drona) pri Hrvatskoj agenciji za civilno zrakoplovstvo (CCAA).
- postoje ozbiljnije kategorije od navedenih dronova za koje su potrebni ispiti, operativni priručnici i još svašta nešto – oni koji se bave time to već znaju, a oni koji se žele baviti s time, raspitat će se što je sve potrebno.
Većini ljudi i dalje je apstraktna ta kategorija dronova koji trebaju biti registrirani (to je velika većina onih koji su na tržištu – više zbog načina letenja s njima, a ne same kategorije drona), a radi se o slijedećem: ako imate npr. DJI Mavic Air, s njime letite iznad šuma, polja, na otvorenom i po danu – nikome ništa. Ako vas netko i prijavi, to eventualno može biti radi remećenja javnog reda i mira ili uznemiravanja privatnog posjeda. No, ukoliko sa tim dronom želite letjeti iznad naselja i/ili po noći, registracija je obavezna u iduću kategoriju drona (B2), a sa njom onda ide i obaveza prijavljivanja letova prema Hrvatskoj kontroli zračne plovidbe (HKZP) putem ad-hoc infrastrukture, odnosno korištenjem AMC sustava (mobilna aplikacija dostupna za Android i iOS uređaje).
Preduvjet za registraciju na AMC sustav je prijava u registar bespilotnih sustava pri CCAA. Nakon toga, možete preko mobilne aplikacije bez problema prijaviti svaki Vaš let, 5 minuta unaprijed, sa svojim trajanjem, lokacijom (koja ne mora biti Vaša trenutna), promjerom zone i najvišom visinom leta. Mobilna aplikacija je zamišljena kao sustav za brzu najavu Vašeg letenja i Vašeg završetka letenja sa dronom (otuda i slogan inform before flight). Ako želite rezervirati zračni prostor unaprijed*, onda to ide preko web AMC sustava.
* ima tu još nekih specifičnosti. Na primjer, svaki let koji se želi obaviti preko web sustava AMC treba biti najavljen barem 7 dana unaprijed. Ukoliko Vaše letenje zahtjeva prolazak kroz rezervirani zračni prostor (ATZ, u pravilu zona svakog većeg aerodroma u Hrvatskoj), takve letove također morate prijavljivati preko web AMC sustava (očekuje se dorada AMC aplikacije koja će to olakšati, ali odobrenje operatera aerodroma će svejedno biti potrebno ishoditi).
Kad smo kod visine letenja – prema aktualnom Pravilniku, dronovi ne smiju letjeti više od 120 metara. Da, znamo, dronovi mogu letjeti do 500 metara (ako se u postavkama softvera to promijeni) ili više od toga (ako se dobiju određene dozvole od proizvođača drona ili ako se dron “otključa”). Razlog tih 120 metara je u tome što se iznad toga vrši redovno letenje generalnog zrakoplovstva u nekontroliranom zračnom pojasu koji ide do visine od 300 metara. Dakle, na visini od 150 do 300 metara su mali zrakoplovi, motorne jedrilice, baloni i slično. ALI – oni mogu biti i na nižim visinama, pogotovo u fazi polijetanja/slijetanja. A tu smo mi sa dronovima. I jednostavno rečeno – smetamo, odnosno – predstavljamo veliki rizik. Većina tog rizika je u nemogućnosti komunikacije sa ostalim sudionicima u zraku, jer nemamo radio stanicu. I budimo realni – jedva u promilima, od ukupnog broja vlasnika dronova, je upoznato sa pravilima letenja u zračnom prostoru.
Treba napomenuti da dronovi mogu legalno letjeti i iznad 120 metara, ali samo ako se dobije dozvola za takvo letenje od strane HKZP-a. Razlog tome leži u činjenici da tada dijelite zračni prostor sa “ozbiljnim” sudionicima, te oni trebaju unaprijed biti obaviješteni da će se na nekom području u nekom vremenskom razdoblju možda naći i dron. Tehnički, moguće je da dron uđe i u kontrolirani zračni sloj (iznad 300 metara) prema pravilima, ali to su ekstremne potrebne snimanja ili drugih operacija, koje će se rijetko kada dogoditi (vjerojatnije je da će netko tada koristiti helikopter).
Poletjeli smo i slikamo/snimamo, konačno smo “na konju” …
Pa … i ne baš. Postoji jedan konkretan dokument koji se zove Uredba o snimanju iz zraka, u kojemu je sve lijepo objašnjeno. Pojednostavljeno, i u slobodnom tumačenju: ukoliko slikate/snimate za osobne potrebe, ne treba Vam odobrenje od Državne geodetske uprave (DGU). Za sve ostalo, tu je MasterCard (ups, krivi tekst) … za sve ostalo, u pravilu Vam treba odobrenje (osim ako ne snimate za ministarstva nadležna za obranu i unutarnje poslove prilikom obavljanja redovitih poslova i druga tijela državne uprave te lokalne i područne (regionalne) samouprave, prilikom obavljanja poslova u cilju prevencije i za vrijeme kriza, katastrofa i velikih nesreća).
A nakon odobrenja, snimljeni materijal trebate poslati u DGU radi verifikacije snimljenog materijala i odobrenja za njegovo korištenje. Razlog tome je vrlo jednostavan – želi se vidjeti da li se na Vašim slikama/video snimcima nalaze štićeni objekti ili područja koja ne bi bilo dobro pokazivati iz sigurnosnih/strateških razloga.
Za pravne subjekte koji se bave komercijalnim snimanjem, pretpostavljamo da znaju koje su njihove obveze, međutim, u praksi su vrlo česti primjeri gdje fizičke osobe smatraju da nisu obveznik prijave svojih snimaka, jer su one “za osobne potrebe”. One su za osobne potrebe tako dugo dok ih imate samo kod sebe na Vašem računalu. Vrlo često, te snimke završe na Internetu (blogovi, društvene mreže i sl.), a to je u suprotnosti sa Člankom 8., stavkom 3. aktualne Uredbe o snimanju iz zraka:
Iznositi iz Republike Hrvatske ili razmjenjivati putem interneta mogu se samo zračni snimci koji su pregledani sukladno članku 9. ove Uredbe.
Dakle, ako niste dobili odobrenje Vaših snimaka iz zraka, čak i ako ste fizička osoba, njih ne smijete podijeliti na Internetu (što je najčešća situacija). Iako su mnogo uvjereni da kazne ne postoje, ili da ih nitko ne provodi, to baš i nije tako, jer iako u predmetnoj Uredbi kazne doista nisu eksplicitno navedene, postoji cijeli niz pravnih akata gdje kazne jesu navedene, ovisno o situacijama za koje Vas netko može prijaviti.
Jedan od spornih elemenata letenja (i snimanja) s dronom je kada prelazite preko tuđeg posjeda. Kazneni zakon u članku 144. navodi slijedeće:
(1) Tko drugoga koji se nalazi u stanu ili prostoru posebno zaštićenom od pogleda neovlašteno slikovno snimi ili takvu snimku uporabi ili učini dostupnom trećoj osobi i na taj način povrijedi njegovu privatnost,
kaznit će se kaznom zatvora do jedne godine.
(2) Ako kazneno djelo iz stavka 1. ovoga članka počini službena osoba u obavljanju službe ili odgovorna osoba u obavljanju javne ovlasti,
kaznit će se kaznom zatvora do tri godine.
(3) Kazneno djelo iz stavka 1. ovoga članka progoni se po prijedlogu.
(4) Snimke i posebne naprave kojima je počinjeno kazneno djelo iz ovoga članka će se oduzeti.
Slobodno tumačenje tog članka Kaznenog zakona (napomena: nismo pravnici) bilo bi da Vas u slučaju da ste sa dronom fotografirali Vašu susjedu koja se sunča na svojoj terasi, ona može prijaviti (“progoni se po prijedlogu”), Vi možete biti kažnjeni (“zatvor do jedne godine”) te ostajete i bez snimljenog materijala i bez Vašeg drona (“snimke i posebne naprave biti će oduzete”). You’ve been warned – stoga, pamet u glavu i fly safe.
Sada imam sve, možemo snimati …
Pa … ne nužno. Da, riješili ste prijavu drona u CCAA, prijavili let korištenjem AMC aplikacije, ishodili odobrenje od DGU-a … I vjerojatno mislite da je tu priči kraj. Ne nužno. A to ovisi o lokaciji iznad koje želite snimati (pogotovo ako se radi o komercijalnom snimanju).
U lijepoj našoj postoje tzv. zaštićene prirodne vrijednosti, zone odnosno područja koja su pod kulturnom i/ili prirodnom zaštitom, te pod upravljanjem određene institucije ili javne ustanove. One ta područja održavaju i od relativno nedavno, naplaćuju njihovo korištenje za potrebe snimanja (posebno da li ste na zemlji, a posebno ukoliko ste u zraku). Zašto? Jednostavno – održavanje tih područja košta, a državni proračun nije neograničen. U skladu s odredbama Zakona o zaštiti prirode, te drugim aktima, moguće je da na određenim područjima postoji obaveza prethodne najave (dobivanja suglasnosti) kao i plaćanja naknade prije samog snimanja (inače Vam prijeti mogućnost naknadnog plaćanja kazni) za korištenje zaštićenog područja.
Na primjeru naše (Varaždinske) županije, postoji Javna ustanova „PRIRODA Varaždinske županije“, a radi se o neprofitnoj ustanovi koja provodi aktivnosti vezane uz zaštitu, održavanje i promicanje zaštićenih područja Varaždinske županije, nadzire provođenje uvjeta i mjera zaštite prirode na područjima na kojima upravlja, te sudjeluje u prikupljanju podataka u svrhu praćenja stanja očuvanosti prirode (monitoring).
Na njihovoj web stranici postoji cjenik, u kojemu je lijepo navedeno koliko košta snimanje, fotografiranje kao i snimanje zaštićenog područja i prirodnih vrijednosti iz zraka. Moramo napomenuti kako ovaj “detalj” malo koji od profesionalnih fotografa ili snimatelja zna, a s obzirom da je u tijeku sezona snimanja vjenčanja (mladenci u nekom od parkova, kod nas su najpopularniji dvorac Arboretum Opeka, kao i dvorac Trakošćan), takva snimanja se nažalost ne najavljuju niti plaćaju. Svakome na vlastitu odgovornost.
Zašto bi Vas ovo trebalo zanimati? Jer samo na području Varaždinske županije postoji 26 takvih zaštićenih zona. A ona su nekako najatraktivnija za fotografiranje, prvenstveno od strane profesionalaca, u komercijalne svrhe. A što, ponavljamo, rijetko kada bude najavljeno, kao ni plaćeno u skladu sa već spomenutim cjenikom. Čisto heads-up, da se kasnije ne pitate ili čudite zašto Vam je došao račun.
Zaključak
Uz poneku sitnicu koja se svodi na procedure i specifičnosti lokacije na kojoj (ili kada) želite letjeti sa Vašim dronom, ukoliko ste sve prethodno riješili, sada ste konačno punopravnih sudionik zračnog prostora u Republici Hrvatskoj sa Vašim dronom. Što ujedno znači da svakim Vašim letom možete potencijalno prouzrokovati neku situaciju za druge sudionike u zračnom prostoru sa neželjenim posljedicama. Kao i u poznatoj izreci “hvali more, drž’ se kraja”, zrak nije ništa više ili manje opasan prostor.
U idućoj objavi na temu dronova pozabaviti ćemo se nekim primjerima iz (većinom tuđe) prakse, kojima ćemo pokušati ukazati na česte probleme kod pripreme za letenje, samog letenja, kao i pospremanja drona (i opreme) nakon letenja.
Facebook komentari