Noćna mora svakog tko nije u toku jer ne prati stanje na tržištu, nije “na ti” sa tehnologijom ili ga ovo jednostavno ne zanima – dok njemu ili njoj ne zatreba. Prije ili kasnije, ići ćete u nabavku prijenosnog računala (notebooka, laptopa …) za sebe ili za nekog drugog (u našim krajevima, najčešće kao poklon za krizmu ili prvu pričest) i naći ćete se pred odabirom nečega što bi trebalo “izdržati” barem nekoliko godina.
Na stranu stalni razvoj tehnologije i činjenica da vrh ponude danas, za manje od godine dana više nije ni blizu tom vrhu. Očekivanja Vas kao kupca su takva da ako uložite nekoliko tisuća kuna u prijenosno računalo, da ga nećete mijenjati idućih 5 godina (što je zanimljivo – dobar dio ljudi će vrlo rado kupovati nove mobitele svake godine, koji nerijetko koštaju puno više od sasvim solidnih prijenosnih uređaja).
Jedan naš domaći prodavač računala i prateće opreme trenutno u ponudi ima 589 prijenosnih računala (slovima: petstotinaosamdesetidevet). A Vi trebate kupiti samo jedan (ili eventualno dva, osim ako se ne radi o poslovnim potrebama). Odakle krenuti, na što obratiti pozornost, što pitati prodavača (u slučaju da se nalazite u fizičkoj trgovini)?
Premalo vremena, a prevelika ponuda …
Postoje određeni “trikovi” s kojima se možete poslužiti kako biste odabir sveli na nekoliko konkretnih modela prijenosnih računala. Sa Vama ćemo podijeliti naš pristup za rješavanje tog problema, koji nije nužno najbolji, ali se nama godinama pokazao kao odličan “alat” dok treba nabaviti neko prijenosno računalo (kod stolnih je broj mogućih hardverskih kombinacija puno veći, te ona imaju svoje specifičnosti).
Krenimo od proračuna: koji iznos ste spremni, voljni i suglasni dati za Vaše novo prijenosno računalo (postoji i varijanta nabavke rabljenog računala, više o tome na kraju članka)? Recimo da se radi o iznosu od 4.000 kn (sa PDV-om). Naš idući korak je odabir proizvođača. U praksi su nam se najboljima pokazala HP-ova računala, te ćemo i ovaj put odabrati njih. Svaki kupac ima svoja iskustva i svoje preferencije te treba poštivati maksimu da je kupac uvijek u pravu (osim kada nije, ali to je već neka druga rasprava).
Već sa maksimalnom cijenom i proizvođačem došli smo na “samo” 17 prijenosnih računala (u daljnjem tekstu: laptopa … manje slova nego “notebookova”). Sada bi trebali znati koja je željena namjena tog laptopa. Ako je to laptop za nošenje na posao, fakultet i slično, uzimate što je moguće manju dijagonalu ekrana (a da ima prihvatljivu rezoluciju). Ukoliko je to laptop koji neće biti prenošen, nego “glumi” stolno računalo ili će biti korišten za uređivanje teksta i slike, gledanje videa i sl. preporučamo uzeti što je moguće veću dijagonalu ekrana (nije baš da ih ima puno iznad 17,3″).
Dijagonala ekrana (kao i maksimalna rezolucija) je nešto što kasnije ne možete promijeniti na samom laptopu (postoji opcija kupovine dodatnog ekrana kojeg ćete spojiti na njega), dok velika većina drugih elemenata – kapacitet i vrsta čvrstog diska, radna memorija, vrsta optičkog uređaja … a u određenim modelima prijenosnih računala čak matična ploča sa procesorom, WLAN adapter i dr. mogu biti zamijenjeni (uz barem djelomično rastavljanje laptopa).
Nešto smo bliži odabiru …
Kao najprodavaniji model na našem tržištu odabrali smo ekran 15.6″ Full HD (1920×1080 piksela). Izbjegavajte manje rezolucije ukoliko je to moguće. Vrlo bitno – nemojte “šparati” na radnoj memoriji, nego odmah uzmite nešto više RAM memorije – jeftinije bude nego da naknadno kupujete novu (ili čak rabljenu) pločicu RAM-a. Odabrali smo 8 GB RAM-a, što bi danas trebalo biti uobičajeno.
U toj cjenovnoj kategoriji laptopa najčešće ćete u specifikaciji pronaći čvrste diskove od 500 GB, nešto rjeđe 750 GB i 1 TB, te 128 ili 256 GB SSD diskove. Treba znati da to nije kapacitet koji Vam je doista na raspolaganju, nego komotno možete oduzeti 5-10%. Na primjeru diska od 1000 GB (1 TB), raspoloživi kapacitet je “tek” 931 GB … razlika nestane na datotečni sustav, odnosno fizičku realizaciju diska korištenjem binarnog sustava, odnosno još preciznije – izračun bitova odnosno bajtova, gdje postoji “sloboda” u tumačenju, koju proizvođači iskorištavaju kako bi prikazali veći kapacitet korištenjem oblika zapisa koji se u praksi ne ostvaruje. Većina flash i card uređaja za pohranu prikazuje realni kapacitet za razliku od čvrstih/SSD diskova.
Od preostalih uređaja koju su ušli u zbor, odabrali smo HP 250 G7, koji ima slijedeću (više nego zadovoljavajuću) specifikaciju:
- Intel Core i3 7020U 2.30GHz (3MB cache)
- 15.6″ LED Full HD 1920 x 1080, AntiGlare
- nVidia GeForce MX110 2GB
- 1x 8GB DDR4 2400MHz
- 1TB SATA + 128GB SSD
- DVDRW DL
- jamstvo 36 mjeseci
- FreeDOS*
- Gb LAN
- 802.11ac/b/g/n
- Bluetooth
- HDMI
- 2x USB 3.1, 1x USB 2.0
- čitač kartica
- web kamera
Naš “savršeni” odabir ipak ima jednu zamjerku: ne dolazi sa upotrebljivim operativnim sustavom*. Naravno da možete instalirati jednu od besplatnih i solidnih Linux distribucija, ali za većinu potreba ipak će Vam biti potreban Microsoft operativni sustav. A za operativni sustav trebate doplatiti i do 1.500 kn (ovisno koja konkretna verzija je u pitanju, da ali se može provući kroz OEM program kako bi ona bila jeftinija i sl.).
Ne treba se zavaravati, naravno da je sasvim “normalno” kod nas da se na računala instalira nelegalni operativni sustav – iako to ne bi trebao biti slučaj. Ovo je bitna razlika kada kupujete računalo “za sebe” ili za poslovne potrebe (za poslovni subjekt). U tvrtkama nikako ne smijete koristiti nelegalan odnosno nelicencirani softver. U redu, možete – ali pitanje kako dugo. Kontrole koje Vas mogu posjetiti su vrlo rigorozne, a kazne još rigoroznije. Otprilike možete računati na najmanje 3x cijene jedne licence koju niste nabavili na vrijeme.
Gdje je ta razlika u cijeni?
Ako se razmatra nabavka laptopa (ili računala općenito) za privatne potrebe, možete “uštedjeti” na operativnom sustavu – odnosno, možete računati otprilike ovako: uzmete li operativni sustav, za 4.000 kn zapravo dobijete računalo vrijedno 3.500 kn i Microsoft Windows za 500 kn. A tih 500 kn “razlike” Vam može značiti da li ćete dobiti bolji procesor, više RAM memorije, odnosno puno bolji laptop ili nešto slabiji laptop ali sa legalnim Microsoft Windows operativnim sustavom. Što se nas tiče, ne promičemo ovakve navike kupaca, ali realnost je takva. Uostalom, velika većina prodavača i prodaje dobar dio laptopa bez operativnog sustava upravo zbog toga što nisu niti traženi od stane tržišta, jer će se kupci “već nekako snaći”.
A gdje je Mac? Naravno, postoji i Mac … kao i Chrome OS … naša pretpostavka je da kupci koji njih kupuju jako dobro znaju što kupuju, a kod Apple-ovih proizvoda pogotovo, s obzirom na cijenu i očekivanja.
Mala digresija: 32-bit ili 64-bit Windows?
Ako uzimate računalo sa predinstaliranim operativnim sustavom Microsoft Windows, obratite pažnju na verziju – da li je to 32-bit (x86 arhitektura) ili 64-bit (x64 arhitektura) verzija Windowsa. Postoje određene bitne razlike zašto je jedan bolji od drugoga, odnosno zašto neki preferiraju koristiti prvi u odnosu na drugoga (pogotovo poslovni korisnici koji koriste specifične programe), no najvažnija razlika je ova: 32-bit verzija može koristiti samo 3 GB RAM memorije. Ako u laptop ugradite 4 ili više GB RAM-a, operativni sustav će znati raditi samo sa njih 3, ostatak ignorira (BIOS bude uredno prikazao sav kapacitet, operativni sustav ne).
A jedini način kako se taj “problem” može riješiti je instalacijom 64-bitnog Windowsa. Nema mogućnosti nadogradnje (upgrade) ili nekakve konverzije, nego klasika – format c:\ i idemo ispočetka. Ovo obično korisnici shvate tek nakon što su se već naviknuli na predinstaliranu 32-bitnu verziju, postavili sve programe, nabacili nekoliko desetaka gigabajta podataka na disk i zaključili da ne bi bilo loše ubaciti dodatnu pločicu RAM- (ili zamijeniti postojeće za veći kapacitet) – a kad ono … nula bodova.
Zato, naša preporuka – ukoliko nemate specifične potrebe za 32-bitnim Windowsima, radije odaberite 64-bitnu verziju, lakše će Vam biti kasnije ukoliko odlučite dodati RAM memoriju u Vaše računalo (ovo se odnosi na sva računala, ne samo prijenosna).
A sada, razlika u cijeni – drugi dio
Vratimo se na naš konkretan laptop, na čijem primjeru ćemo objasniti što Vam treba (naša sugestija) kada kupujete laptop. Za početak, postoje dvije osnovne vrste ekrana: matte (mat) i glossy (sjajni). Kod prvog neće biti toliki problem sa refleksijama ili jakim pozadinskim izvorom svjetla, dok će na drugome kvaliteta slike u idealnim uvjetima biti puno bolja. Postoji i “treća” vrsta, a to bi bili ekrani na dodir (touchscreen – da, čak i kod klasičnih laptopa), ali ne znamo praktičnu primjenjivost toga, zbog otisaka prstiju, kvaliteta slike opada, a konstanto brisanje ekrana nema smisla.
Naša preporuka je odabrati mat ekran (razlika je više nego uočljiva), sjajni je kao staklo … ili odabrati ekran koji je “antiglare” – Vaše oči će Vam biti zahvalne. Naš odabrani laptop ima ugrađeni optički uređaj – konkretno DVD/RW DL. U zadnje vrijeme vidljiv je trend izbacivanja optičkih uređaja iz laptopa – teorija je da se CD/DVD mediji sve manje koriste jer je sve dostupno na USB stickovima ili direktno sa Interneta. Što može proći – osim u situaciji kada će se pojaviti neki CD/DVD kojeg ćete trebati pročitati, a Vaš uređaj neće biti spreman za takav izazov.
Nešto dodaš, nešto oduzmeš …
Postoje vanjski CD/DVD čitači, cijena oko 200 kn na više. No, da li ćete uvijek sa sobom imati taj vanjski uređaj? Obično će se dogoditi situacija kada ćete ga najviše trebati, vanjski optički uređaj će ostati doma. Pored toga, praktična primjena tog vanjskog čitača s obzirom na korištenu periferiju dolazi u pitanje, jer postoji velika vjerojatnost da ćete morati “žonglirati” sa USB kablovima. Na primjeru laptopa koji ima samo 3 USB priključka – u praksi se često može vidjeti da je u jednome spojen USB miš (kabel ili bežični USB prijamnik), u drugome USB stick/disk, a u trećem (posljednjem) pisač, skener ili USB kabel za punjenje mobitela. A gdje ćete spojiti optički uređaj?
U toj situaciji možete nabaviti USB hub kako biste dobili dodatne USB priključke – to je još dodatnih 200 kn (ili više). I sad oko Vašeg laptopa, koji je inače integrirani uređaj i ima “sve potrebno sadržano u sebi”, postoji cijeli niz kablova i uređaja kao biste mogli raditi sa svime što Vam je potrebno od periferije (dio koje je komotno mogao biti u samome laptopu).
Naš odabir laptopa ima dva diska: jedan je SSD, a drugi je klasični. Ukupni kapacitet 1128 GB (teoretski). Odnosno, takva konfiguracija je zamišljena da na SSD-u imate operativni sustav i potrebne programe, a na drugom disku podatke (dokumenti, slike, video i audio zapisi i dr.). Nešto jeftiniji i nešto skuplji laptopi dolaze sa samo 128 ili 256 GB SSD diska, ili “čak” 500 GB klasičnog diska, stoga birajte pametno. Ranije smo spomenuli da se disk može promijeniti – istina, samo što je to dodatna investicija od 300-400 kn ili više, ovisno o kapacitetu diska.
Jedan od problema prilikom odabira novog laptopa leži u činjenici da ne postoji “savršeni” uređaj. Nečega se morate odreći kako biste “ostatak” dobili u zadovoljavajućoj količini. Ako laptop ima solidan procesor, RAM memoriju i disk, vrlo vjerojatno je grafička kartica slaba – odnosno samo integrirana. I tako u krug. Ako želite dobru grafičku karticu, vrlo vjerojatno laptop nema optički uređaj i/ili ima manje RAM memorije.
Prema našem iskustvu, “upotrebljivi” laptopi na domaćem tržištu imaju cijenu sa PDV-om od 6.000 kn na više (bez operativnog sustava). Vama na razmišljanje.
Ergonomija, do koje smo došli na teži način
Tek na konkretnom laptopu možete vidjeti neke detalje koji Vam mogu zagorčati život, a koji su vrlo vjerojatno drukčiji u odnosu na Vaš prethodno laptop (pogotovo ako prelazite na drugog proizvođača). Na slikama proizvoda je takve sitnice teško vidjeti, a u nekim situacijama, ovise i o tržištu (npr. konkretan oblik tipkovnice, ako gledate konkretan model laptopa kod nas, a naručite ga izvan Hrvatske – osim što neće imati hrvatska slova, neke druge znakove će imati na bitno različitim mjestima).
Uzimo za primjer tipkovnicu laptopa – da li su sve tipke tamo gdje trebaju biti? Da li je tipka ENTER dvostruke visine? Da li je tipka Ž na uobičajenom mjestu? Da li su lijevi CTRL i FN zamijenili mjesta? Da li tipkovnica ima numeričku tipkovnicu s desne strane? (problem kod laptopa manje dijagonale, fizički jednostavno ne stane pored osnovne tipkovnice – može se kupiti kao zasebna numerička tipkovnica). Tipkovnicu na laptopu ne možete zamijeniti za neku drugu (što se tiče pozicije tipki) osim ako prelazite na tipkovnicu na neko drugo tržište (i promijenite pozicije određenih slova kako bi zadržala smisao na hrvatskom jeziku).
A što je sa touchpad-om? Da li je adekvatne veličine? Problem na koji smo ne jednom naletjeli je korištenje touchpad-ova koji imaju integrirane tipke za lijevi i desni klik (odnosno, tipke su dio samog touchpad-a). Nevjerojatno ne-ergonomski, česte su pogreške u klikanju odnosno pomicanju kursora kada to ne želite i ako se pokvari touchpad – nemate ni “tipke”.
Audio konektori su nešto na što mali broj kupaca razmišlja unaprijed, ali nije svejedno s koje strane će biti. Ponekad ste ograničeni da moraju biti sa točno određene strane, a najgore što se može dogoditi je da nabavite laptop kod kojeg su audio konektori sa prednje strane, a želite laptop držati na sebi dok sjedite (ili čak dok ležite u krevetu). Pored toga, nemaju svi laptopi ulaz za mikrofon dok neki kombiniraju izlaz za slušalice i ulaz za mikrofon u istoj “rupi” (4-polni 3.5″ AUX konektor).
Zvučnici su također priča za sebe. Kod nekih laptopa su smješteni na prednjoj strani i često su usmjereni prema dolje (super, ako je laptop na stolu), dok su kod nekih s gornje strane tipkovnice (odnosno, ispod ekrana). Ovisi kako ćete koristiti laptop, pozicija zvučnika možda neće biti najbolja za Vaše potrebe.
Priključaka nikad dosta
Ovo nam jednostavno možete vjerovati … ili se sami uvjeriti s vremenom. Već smo ranije spomenuli situaciju oko USB hub-a, kada Vam on može biti potreban. Ovisno što trenutno koristite od opreme (ili što planirane nabaviti u dogledno vrijeme), planirajte i nabavku laptopa sa adekvatnom količinom priključaka. Tu prvenstveno mislimo na USB portove. Ako već sada imate USB bežični receiver za miš i/ili tipkovnicu koji je uglavnom cijelo vrijeme priključen na laptop i jedan USB stick koji je također uglavnom spojen na laptop – nije baš svejedno da li Vaš novi laptop ukupno ima 2, 3, 4 ili više USB portova (bez korištenja USB hub-a).
VGA (odnosno 15-pinski D-Sub priključak) i/ili HDMI priključak. Idealno – oboje. Nikad ne znate na koji tip projektora ćete trebati spojiti laptop, a potrebnog adaptera/konvertera – jer je jedan izlaz analogni, a drugi digitalni, vjerojatno neće biti u blizini). Nerijetko određeni laptopi dolaze sa DisplayPort izlazom (postoje adapteri u obliku USB stick-a koji Vam omogućavaji spajanje HDMI kabela – cijena oko 150 kn). Kod noviji laptopa, ukoliko možete nabaviti neki koji podržava WiDI (Intel Wireless Display), možete bežično dijeliti sliku sa novijom generacijom projektora ili televizora.
Ovisno o Vašim specifičnim potrebama, možda vam trebaju USB-C, FireWire, serijski port ili nešto slično – a to jako sužava izbor laptopa koje možete nabaviti da njih imaju ugrađene.
Jamstvo, trebam li to?
Usuditi ćemo se spomenuti “slučajnost” da dobar dio laptopa doživi kvar unutar nekoliko mjeseci (tjedana ili čak dana) nakon isteka jamstva. Da li je to baš slučajno – ne možemo se oteti dojmu da baš i nije. No, bilo kako bilo, jamstva uz laptope dolaze uglavnom na 24 mjeseca, kod nekih modela laptopa i 36 mjeseci. Pored toga, postoji mogućnost dokupa jamstva (care pack ili slični nazivi) kod kupovine novih (jeftinija varijanta) ili prije isteka postojećeg jamstva (pod određenim uvjetima, skuplja varijanta). Ovisno koliko dugo planirate koristiti laptop, naša preporuka je odmah uzeti 36 mjeseci jamstva – 3 godine je nekakav razuman životni vijek laptopa (ako će biti uključen svaki dan po nekoliko sati).
Dodatna oprema, kada već kupujete …
“Kad je bal …” – tako ide uzrečica. Ako kupujete laptop za sebe, preporučamo Vam da uložite u kvalitetniju torbu za nošenje (ukoliko već sada znate da ćete ga nositi okolo). Svaka čast određenim prodavačima koji Vam “poklone” torbu uz kupnju novog laptopa – no postoje kvalitetne torbe za mali iznos, koje imaju više pretinaca, udobnije ručke, bolji pojas za nošenje, otporne su na kiši i sl.
Pored toga, ukoliko računate na čestu vožnju u automobilu, nije loše nabaviti auto-punjač za Vaš laptop (ako ćete nešto trebati odraditi, obično ćete ostati bez struje kada bude najveća potreba, a laptop ne možete tako jednostavno napuniti kao mobitel putem USB kabela).
Za potrebe sigurnosti, nije loše nabaviti jedan Kensington lokot (na ključ, ne na kombinaciju). Gotovo svaki laptop ima Kensignton ojačanje negdje sa strane, koje Vam omogućava postavljanje neke vrste lokota kojim možete onemogućiti nekome da fizički uzme Vaš laptop (javne knjižnice, kafići, restorani i sl. lokacije kada možda dođe do potrebe da budete trebali samo “skoknuti” na WC ili do auta – a da ne morate laptop nositi sa sobom).
Još jedna korisna stvarčica koju nije loše imati u torbi za laptop – mrežni (LAN) kabel … ne jednom smo bili u situaciji da je bilo nemoguće povezati laptop na bežičnu mrežu (računajte da ne možete ili ne smijete resetirati router), a lokalna žična mreža radi bez problema. Za dvadesetak kuna možete nabaviti 5 ili 7,5 m LAN kabela, zlu ne trebalo.
Što je sa rabljenim laptopima?
“Novo je novo.” Recimo da je tako. I u nekim slučajevima to jedino ima smisla (rabljeni laptop neće baš proći za poklon). No, ako se kao rabljeni prodaju (i kupuju) mobiteli, automobili, glazbeni instrumenti, zrakoplovi, jahte … na kraju krajeva, i stanovi/kuće, zašto bi laptopi bili izuzetak?
Rabljeno se može kupiti od prijatelja, putem nekog oglasnika, preko društvenih mreža, ali rabljenu opremu prodaju i registrirani prodavači (te nerijetko dobijete njihovo jamstvo, odbitak PDV-a ako ste pravna osoba, a moguće je da još vrijedi i jamstvo proizvođača, uz mogućnost dokupa jamstva).
Primjera radi, uzeti ćemo jedan vrlo specifičan (i ekstreman) laptop – HP ZBook 17. Nov je kod nas oko 17.000 kn s PDV-om. Rabljen kod jednog od prodavača rabljenih računala – “samo” 8.800 kn s PDV-om. Dakle, možete dobiti dva ista rabljena za cijenu jednog novog. Razlika je u tome što rabljeni očito nije nov, možda ima neka sitna oštećenja usred normalnog rada, ali što se funkcionalnosti tiče – podjednaki su.
Ovo je doista stvar preferencije i dosadašnjeg iskustva – tko se jednom opekao na rabljenoj opremi, vjerojatno će je izbjegavati u širokom luku. Oni koji su imali sreće i uvijek dobili ono što su tražili i platili sigurno će i dalje biti u potrazi da takvim ponudama koje mogu biti više nego dobre – za trećinu, pola ili čak dvije-trećine cijene novog laptopa.
Niste sve napisali, zar ne?
Naravno da nismo. Možemo pisati još danima o ovoj temi, previše je kombinacija i situacija na koje se nismo osvrnuli (odabir procesora, koliko je bitna baterija laptopa, što mislimo o 2-u-1 laptopima – npr. Lenovo Yoga …). Smatramo da je sve navedeno (a po slobodnoj procjeni, već smo premašili 3000 riječi) sasvim dovoljno za razmišljati o nabavci laptopa, odnosno – da si postavite pitanja koja si do sada niste postavljali (ili ih niste znali postaviti), kako biste lakše donijeli odluku o kupnji.
Ukoliko trebate više informacija i/ili pomoć/posredovanje pri kupovini laptopa (kao i sve ostale informatičke opreme), slobodno nas kontaktirajte.
Facebook komentari