Zvuči poznato? Čestitamo! Upravo ste nekome omogućili pristup Vašim podacima (ili barem Vašim obrascima ponašanja kada koristite određeni softver ili hardver). Primjera radi, u nastavku dajemo poveznicu na Uvjete korištenja operativnog sustav Microsoft Windows 10:
https://www.microsoft.com/en-us/Useterms/Retail/Windows/10/UseTerms_Retail_Windows_10_English.htm
Na ukupno 10 ili 11 stranica, navedeni su uvjeti korištenja softvera, u kojima se može vidjeti da je netko predvidio gotovo sve moguće situacije koje mogu nastati korištenjem konkretnog operativnog sustava. Svaki program koji instalirate na Vaše računalo ima sličan opseg uvjeta korištenja, koje “nitko normalan” ne čita. OK, to svi znamo, u čemu je problem?
Problem (ili potencijalni problem) koji nastane ovakvim pristupom korisnika jest da on nesvjesno može dati određene dozvole na računalu za obradu svojih podataka ili obrazaca ponašanja prilikom korištenja određenog softvera, koje netko drugi može eksploatirati, a da korisnik o tome ništa ne zna. Potencijalno, u tim Pravilima korištenja bi se moglo ubaciti da se prihvaćanjem Uvjeta odričete prava vlasništva svojeg računala, te da u svakom trenutku proizvođač softvera može doći preuzeti Vaše računalo, jer je ono u trenutku instalacije, Vašom privolom, postalo njegovo. Naravno, ovo nije pravno obvezujući akt, ali otvara prostor za različite manipulacije. Praktični problemi koji nastaju ovakvim ponašanjem prilikom instaliranja nekog željenog softvera uključuju preuzimanje softvera koji nije željen ili očekivan, te “u paketu” dobijete još nekoliko drugih aplikacija, koje Vam u pravilu ne trebaju, a ovisno o pouzdanosti izvora, mogu potencijalno biti i zlonamjerne.
Hoćemo primjer
Jedan od čestih takvih slučajeva (a koji nije zlonamjeran) je sa instalacijom Adobe Flash aplikacije. Stranica za preuzimanje izgleda ovako:
U prvom stupcu, uočiti ćete da smo nešto zamaglili – namjerno, radi ilustracije, tu se kriju podaci o korištenom internet pregledniku, operativnom sustavu i trenutnim jezičnim postavkama – podatak koji je dostupan svakoj web stranici koju posjećujete, odnosno serveru prema kojem je zahtjev za sadržaj upućen. To tako funkcionira. U drugom stupcu uočiti ćete dvije opcije, koje su standardno uključene, a one podrazumijevaju instalaciju s kojom “u paketu”, pored Adobe Flash aplikacije, dobijete i McAfee Security Scan Plus te McAfee Safe Connect. Nemamo ništa protiv tvrtke McAfee i njihovih proizvoda ili usluga, samo ih koristimo za primjer koncepta klikanja bez čitanja što sve potvrđujete. U trećem stupcu vidite da se odabirom gumba “Install now” slažete sa pravilima korištenja tvrtke Adobe, ali i tvrtke McAfee (iako ste na web stranici od tvrtke Adobe i “samo” želite preuzeti Adobe Flash). Ispod očitog gumba za pokretanje instalacije, sustav prema trenutnom odabiru automatski izračunava ukupnu veličinu odabranih aplikacija.
Ta veličina je samo djelomično točna, odnosno radi se o automatiziranom instalacijskom paketu, koji će svojim pokretanjem dohvaćati svoj sadržaj sa servera, a konačna instalacija na računalu može biti i preko 100 MB. Konkretno, ako isključite obje opcije i preuzmete samo Adobe Flash, uštedjeli ste u prvom koraku 2,5 MB – zanemarivo. Međutim, ukoliko biste htjeli obje McAfee aplikacije zasebno preuzeti sa stranice tvrtke McAfee, veličina oba automatska instalacijska paketa bila bi oko 20 MB. Dakle, netko krivo prikazuje realno stanje stvari.
Što ako pazimo na odabir?
Tada je situacija nešto drukčija i jednostavnija, uštedite preuzimanje dvije aplikacije i njihovu instalaciju na Vaše računalo. Konkretne McAfee aplikacije možda već imate instalirane na Vašem računalu, ali web stranica ne može imati pristup popisu instaliranih aplikacija na njemu, što znači da ćete preuzeti instalaciju nečega što već imate (nepotrebno trošenje resursa), a instalacija će u svom toku otkriti taj problem, i prekinuti sa radom. Ukoliko odaberete da samo želite Adobe Flash, bez “dodataka”, tada situacija izgleda ovako:
Ulaganjem vremena i energije u doslovce dva klika više, uštedjeli ste sebi nekoliko desetaka MB koji bi se neželjeno ili nepotrebno preuzeli (ovo je problem ukoliko koristite ograničeni internet pristup, jer nemate flat promet), a čija instalacija bi mogla usporiti Vaše računalo ili od Vas zahtijevati dodatne radnje potvrđivanja/odbijanja u fazi instalacije.
Sličan koncept koriste neki proizvođači softvera, koji “sponzorski” ili “partnerski” nude i po nekoliko drugih aplikacija, koje automatizmom klikanja “dalje, dalje …” Vi instalirate na svoje računalo, a doista Vam ne trebaju. Kroz koji dan, krene čuđenje sporosti računala jer “stalno nešto vrti”, a to Vam nerijetko te “pomoćne” aplikacije priušte. Ako mislite da se ovo odnosi samo na računala, varate se.
Na mobitelu instaliram aplikacije preko Google Play-a, App Store-a … valjda su ok …
U pravilu su ok, iako se i velikim sustavima može potkrasti da nisu dobro procijenili aplikaciju (screening), te se provuče nešto neželjeno. Kod mobilnih aplikacija su najveći problem aplikacije koje Vašom dozvolom (svjesno ili nesvjesno) rezultiraju troškovima iskazanima na mjesečnom računu ili pristupu dijelovima mobitela koji naizgled nisu potrebni (gledano iz perspektive Vas kao krajnjeg korisnika). Kako je to moguće? Sve Vam piše u fazi instalacije kada Vas aplikacija lijepo pita da li određenoj aplikaciji dajete dozvolu za nešto. Naravno, Vi želite koristiti tu aplikaciju te po automatizmu nastavljate sa instalacijom. Problem je što u fazi instalacije najčešće ne možete selektivno isključiti koje dozvole dajete, a koje ne. Pored toga, određene aplikacije su tako programirane da bez određenih dozvola uopće ne žele raditi (ukoliko biste njihove dozvole naknadno promijenili). Jedan jednostavan primjer je poznata mobilna aplikacija Viber. U nastavku dajemo sliku koja je nastala spajanjem nekoliko ekrana (zbog duljine popisa koji ne stane na jedan ekran). Ono što je sporno spomenuti ćemo u nastavku.
Instalirali ste spomenutu aplikaciju na svoj mobitel i započinjete sa njenim korištenjem. Aplikaciji ste dali dozvolu za 45 radnji na Vašem mobilnom uređaju, od kojih dvije mogu rezultirati dodatnim troškovima na mjesečnom računu (ili umanjenjem salda bona ako se radio o prepadi tarifi). Pojednostavljeno, Viber je aplikacija koja primarno koristi mobilni podatkovni promet ili WiFi za komunikaciju sa drugim Viber korisnikom (ili ne-Viber korisnikom). Zato možete jednostavno i brzo slati sličice, animacije, fotografije, obavljati pozive i druge radnje – besplatno (korištenjem internet prometa). No, kada internet promet nije dostupan, Viber koristi ono što ima na raspolaganju, a to je klasičan telefonski poziv ili SMS/MMS kombinacija. Ova situacija je najočitija kada odete u roaming, od relativno nedavno samo kada ste izvan EU, gdje nemate mogućnost korištenja tzv. “roam-like-home” mehanizma, odnosno, kada ste npr. u Sloveniji, pozive i poruke prema Hrvatskoj plaćate kao da ste u Hrvatskoj, a internet promet također koristite kao da ste u Hrvatskoj (naravno, dobiti ćete automatsku SMS poruku slovenskog mobilnog operatera da ste u roamingu). Po automatizmu ćete koristiti Viber za komunikaciju, a on će uredno slati poruke, slike i video zapise – ali, ne kroz mobilni internet (koji Vam vjerojatno nije dostupan izvan EU ili ste ga namjerno isključili zbog smanjenja troškova), nego putem SMS/MMS poruka, koje se naplaćuju po roaming cjeniku. Aplikacija Viber Vam neće dati do znanja da ne koristite internet promet za to, nego ona standardno koristi ono za što ste joj dali dozvolu prilikom instalacije. Za mjesec dana ili manje, kad Vam stigne račun, nemojte se čuditi trošku od nekoliko stotina ili tisuća kuna, koji je otišao na SMS/MMS poruke dok ste bili u roamingu. Zašto? Zato jer Vas je aplikacija lijepo pitala, a Vi ste joj lijepo dozvolili ono što je tražila od Vas.
Za zaključak, idući put kada nešto instalirate, neovisno o tome da li se radi o računalu, mobitelu, tabletu, igraćoj konzoli … uzmite si nekoliko sekundi više, da barem pročitate što Vam točno netko nudi o okviru instalacije aplikacije i konkretne aplikacije, a na Vama je da li ćete se sa navedenim složiti ili ne. Neznanje Vas ne rješava odgovornosti, jer Vam je sve dostupno – to što ste Vi određene dijelove svjesno ili nesvjesno ignorirali, to je kasnije isključivo Vaš problem.
Facebook komentari